U Knjižari Nova predstavljena je nova zbirka poezije autora Slavka Šapine pod nazivom "Tišine od stakla". Nakon ljubavne zbirke "Stotinu proljeća" ovaj autor u usponu odlučio se za potpuno drukčiju tematiku. Riječ je o pjesmama koje navode na preispitivanje osobnih stavova i pogleda na život.

Misao trenutka

Zbirka, u svojoj srži, postavlja pitanje jesmo li svjesni vlastitog trajanja i koliko zapravo možemo raditi na sebi. Na predstavljanju su, osim autora, sudjelovali i autorica osvrta Ana Mijić, profesorica Nevenka Špoljarić te vlasnik knjižare Ivica Vuletić, a omiljena HRT-ova novinarka Magdalena Jelečević čitala je pjesme uz glazbeni ugođaj Ivana Šapine na gitari.

- "Tišine od stakla" jesu višeznačna tišina, a staklo u kontekstu introspekcije motrim kao zavirivanje u dubine tišine, u šapat. Zbirka je osnažena iskustvom čitanja, pisanja i življenja. Autor koristi raskošne fonetske figure, personifikaciju, metafore, solilokvij i druge trope; stilska sredstva kojima daje ritam stihovima i boje zvucima pjesama. Knjiga tako sebe upisuje u sutrašnjicu pri listanju kronika sa životopisom stvaratelja rođenih u BiH u mjesto Novo Selo kod Bosanskog Šamca i od sada je toponim na karti lirskoga stvarateljstva jednako kao i osječka adresa bivanja i egzistencijalnog izbivanja u svijet - govori prof. Nevenka Špoljarić.

Slavko Šapina, iz Bosne i Hercegovine, doselio se u Livanu nakon ratnih zbivanja i izbjeglištva, gdje živi do 2014., kada s obitelji odlazi u Njemačku. Pjesme je počeo pisati u svojim dvadesetima, a inspiracija se, kaže, sama nameće kao čovjekova potreba.

- Ima jedan citat Meše Selimovića, nema same inspiracije, već se događa pjesma po pjesma. Događa se emocija koja te nagna da se posvetiš određenoj temi. U početku je teško, ali s vremenom se puno lakše prepoznaje inspiracija i ona se doslovno zakači za tebe i ne pušta te dok ne stvoriš određenu formu. Tišine su najviše onaj monolog sa samim sobom, kad ostanemo sami i razmišljamo o životu, pa i onim bolnim temama. Kad razmišljamo o svemu onome što život stavlja ispred nas ili kada se osvrćemo na ono kroz što smo prošli u životu. Kada misao trenutka dobije svoj besmrtni oblik u poeziji, to me čini istinski sretnim. Imam veliku podršku obitelji, supruge, sina i kćeri. To me naravno potiče da pišem i nadam se da će ono potrajati - ističe Šapina.

ELENA LUKIĆ

“Tišine od stakla" su one tišine koje skrivamo u sebi, sve ono što bismo poželjeli nekad glasno izgovoriti ili sve ono što nikada nismo imali prilike reći, otkriva autor.

- Poezija mijenja čovjeka nabolje. Smatram da poeziju čitaju oni koji su spremni svakog dana raditi na sebi i prihvatiti da nikad ne znamo sve, oni koji su spremni iz drugog kuta gledati na iste stvari i naučiti nešto novo. Za mene je poezija iskazivanje onog prigušenog u nama, svaka pjesma je jedno kratko putovanje, a putovanja nam daju nove vidike i otvaraju nove poglede. Oni su najbolja prilika da se poželimo mijenjati. Htio sam ovaj put biti raznovrsniji da bi tematika bila interesantna za širi krug čitatelja. Nažalost, dotičem se teme smrti, boli, prisjećam se vremena proživljenog u ratu. Dotičem se tragova koje rat ostavlja iza sebe, ali je ponovno ljubav ta koja prevladava jer vjerujem da svi koji nosimo ljubav u sebi, budimo se sretniji i nasmijani - govori Šapina.

Bura osjećanja

Autor dodaje da je zbirka prigodna za sve, a poruka je jasna: "Čitatelji trebaju naučiti živjeti danas i misliti na sutra da se probude s osmijehom na licu."

- Oksimoronski naziv ove druge zbirke daje naslutiti buru različitih osjećanja; od ljubavnih, zavičajnih, pejzažnih, refleksivnih pa do političkih u jednom segmentu stvaranja. Većina pjesama iz zbirke zasnovana je na ozračju, a ne na nekoj tradicionalnoj poanti, što ovakvu poeziju čini pomalo meditativnom, jer je doista potrebno uroniti u neke stihove kako bismo ih razumjeli, a kada vam to pođe za rukom, bivate nagrađeni osjećajem stapanja i poistovjećivanja s autorovim unutarnjim "ja". Želja da i sami zaronite u zbirku je puno jača. Jedino tako dobit ćete uvid u svu dramatiku ljubavi, patnje, nepravde, čežnje, ali i sreće na svjetskoj pozornici rađanja, življenja i smrti, jer kada se sve zbroji i oduzme, jedino što na kraju sigurno pamtimo je to je li nas nešto dotaknulo - govori Mijić u osvrtu.

Budući da je zbirka izdana vlastitim sredstvima, domaćeg autora možete podržati kupnjom knjige samo u Knjižari Nova te osobno kod autora.