Snježana Mekić Delić, predvodnica brojnih izložbi alternativnih radova različitih autora i izlaska umjetnosti na ulicu, osnivačica Udruge za P(r)omicanje kulture POŽART, autorica je zanimljive i provokativne izložbe vlastitih radova pod nazivom "Među nama". Postavljene u Gradskoj knjižnici, koja svojim prostorom autorici daje mogućnost osebujne prezentacije, slike ponegdje doslovno lebde. Kroz crteže i otiske izgrebene na otpadnim materijalima autorica istražuje intimna pitanja usamljenosti i nesreće u suvremenom svijetu.

- U ovom slučaju govorimo o tetrapacima s aluminijskom unutrašnjosti, nju foliram kao da je bakrena ploča ili da radim drvorez. Radim nekakvu primitivnu tehniku dubokog tiska, gdje grebem i poslije izvlačim boju iz tih udubina koju utrljavam. Cijeli život koristim sve što je oko mene i u principu sve može u određenom kontekstu biti dio kreativnog procesa, tako i ovo. Taj tetrapak od mlijeka, interesantno je što smo u mom djetinjstvu, 60-ih godina, mlijeko dobivali u bocama – toliko bi bilo lijepo ponovno tako dobivati, jer sad smo okruženi smećem. Kad gledamo vijesti, vidimo da će svijet biti zatrpan smećem. Kad krenemo množiti koliko jedan grad proizvede smeća, jedna država i cijeli svijet u samo jednom satu – imam osjećaj da je to gorući problem i treba reciklirati - kaže Snježana Mekić Delić o neobičnom načinu slikanja i angažiranom povezanošću s okolišem. Izložba tretira ljudsku, pa i vlastitu intimu autorice.

- Mislim da je usamljenost uvijek bila, samo je sad druga usamljenost, sad smo usamljeni u masi. Odjednom je cijeli svijet oko nas, a mi smo u jednoj sobi pred ekranom. To je sad malo preuveličano, ali smo tako u masama sami i nevidljivi. Moja izložba govori i o tome, da vidimo samo onog koji je preko puta nas. Usamljeni smo u grupama siromašnih, bogatih, seksualnih orijentacija, političkih opredjeljenja, stalno smo u nečemu, a mi smo nevidljivi kao osoba. Sad je ta usamljenost drukčija nego što je bila prije, tada smo bili doslovno usamljeni ako smo sami - dodaje autorica.

Svojim radovima želi uputiti i poruku društvu oko sebe, a ovaj put smatra da je cilj postignut time što posjetitelji dođu pogledati izložbu.

- Njihovim dolaskom to je ostvareno, jer ćemo se gledati u oči. Naše suosjećanje i razumijevanje već je podijeljeno samim time što ćemo biti skupa - kaže Snježana.

Time ona ostaje na temeljnom pokretaču svojeg angažiranog djelovanja, kako je to i u POŽART-u puno puta učinila, a to je promicanje i pomicanje umjetnosti kao identiteta grada i pojedinca.