“Tvornica Hrvata”: Iskustvo ratnih godina
Prema nagrađivanom romanu Nebojše Lujanovića, u koprodukciji Kazališta Virovitica i Teatra Erato, premijerno je izvedena predstava "Tvornica Hrvata". U prepunom virovitičkom kazalištu ova crnohumorna priča o obitelji iz srednje Bosne koja, bježeći od rata, pokušava pronaći novi početak u Zagrebu, iz "starih je ladica" izvadila sjećanje na ratne 1990-e i obradila ih na zanimljiv i dirljiv način, prenosi portal icv.hr. Nit vodilja i osnovna tema cijele predstave jest identitet, a glavni je lik sam pisac, koji se prisjeća svog djetinjstva i pokušava opisati dječje iskustvo tih ratnih godina. O nastanku ovog kazališnog komada u kojemu gledamo borbu jednoga dječaka koji pokušava doživjeti nešto malo djetinjstva u ratu progovorio je Dražen Krešić, redatelj ove ratom obilježene predstave.
– Do suradnje je došlo pukom slučajnošću, iako ništa nije slučajno. Imao sam dogovor s virovitičkim kazalištem za rad na nečemu, a potom im je ovaj tekst došao pod ruke i ravnatelj ga je prepoznao kao nešto što bi bilo blisko upravo meni. Ja sam, naravno, to objeručke prihvatio – rekao je Krešić za icv.hr, objasnivši zašto je s velikim poštovanjem pristao obraditi taj materijal.
– Rodom sam iz Neuma i ponešto od toga rata je i mene zahvatilo. Nema ništa gore od djeteta u ratu jer on blokira odrastanje i svu dječju radost zbog koje volimo život. Nadam se da smo uspjeli, osim toga mraka koji je sveprisutan u ovakvim temama, iznijeti i malo humora koji materijal nosi u sebi. Gotovo nijedan kraj Hrvatske i ovog našeg prostora nije ostao neokrznut ratom. Sudbina je htjela da Virovitica prepozna ovaj sadržaj i da skupa s Teatrom Erato iznese to na scenu. Ansambl je bio spreman i izuzetno angažiran, žedan prave drame - govori Krešić. S tom tezom složilo se i novo-staro lice Kazališta Virovitica, glumac Mladen Kovačić, kojemu je ova predstava ujedno i povratnička na virovitičkim glumačkim daskama.
– "Tvornica Hrvata" svojevrsni je autobiografski roman Nebojše Lujanovića, a ja igram mladog i "trenutnog" Nebojšu. Moram priznati da je trema u ovom slučaju bila prisutna jer do sada nisam imao prilike igrati čovjeka koji će me istovremeno gledati na sceni – ističe Kovačić, koji utjelovljuje prethodno spomenutog dječaka iz Bosne, ujedno i izbjeglicu koja u vihoru rata pokušava oživiti razoreno djetinjstvo u Zagrebu i pronaći vlastiti identitet.
– Ovo je lik koji je došao u drugu zemlju te ima drugi naglasak, zbog kojega mu se rugaju i djeca i sama učiteljica. Istovremeno, on sam ne zna tko je, kamo pripada, hoće li sutra nekamo otići ili tu ostati. U takvim okolnostima nemoguće je izbjeći traume – otkrio je glumac za icv.hr.
Traume rata dobro se sjeća i glumica Sanja Vejnović, kojoj je ovo prvi put u Virovitici. Ona utjelovljuje svojevrsnu "stijenu" ove izbjegličke obitelji.
– Igram naizgled grubu i brzopletu ženu, Anku, koja reagira užasno brzo i intuitivno, ali itekako proživljava veliki splet emocija koje se pojavljuju u predstavi; od tuge i mračnih stvari koje se nad njom nadviju do radosti i trenutaka kada pomisli da će sve biti u redu. Moram priznati da je bilo teško iznijeti na scenu sve te emocije. Ovo je tzv. fragmentalna predstava; nema dramaturški razvoj radnje, već svaki put ulazimo u novu situaciju s novim tempom. Sve se odigrava jako brzo, ali kada smo jednom pohvatali, sada bez većih problema možemo igrati – zaključuje Vejnović za icv.hr.
Priču koja spaja i sukobljava nekoliko nacija i vjeroispovijesti te progovara o sveprisutnom gubitku identiteta ljudi u ratu izvrsno je dramaturški posložio Darko Lukić, uz pomoć scenografa Miljenka Sekulića i kostimografa Krešimira Tomca.
