Areta Ćurković zasjala na (pret)premijeri “Palčice”
Andersenova je bajka izvedena u suvremenom ruhu s elementima stand-upa
Andersenova "Palčica" premijerno je prikazana u Kulturnom centru Osijek u petak i subotu. Tom je monodramom u režiji Morane Dolenc prvakinja Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku Areta Ćurković proslavila 30. obljetnicu umjetničkog rada. Omiljena bajka s bezvremenskim temama, poput vršnjačkog nasilja i anksioznosti, nastoji poučiti djecu o važnostima oprosta i otvorenog razgovora o svojim osjećajima, a pouka je jasna: Uvijek ima netko tko ti čuva leđa.
Moderni preokret
- "Palčica" progovara o temama koje su jednako aktualne bile tada kao i sada, samo je odnos djevojčice drukčiji. Nekoć se više šutjelo i trpjelo, no danas se ipak pokušava progovarati o ljutnji, ljubomori i mržnji, koje se sve ranije javljaju u djetinjstvu. Želimo naučiti djecu kako se nositi s time i poručiti joj da je dobro plakati, otvoreno govoriti o problemu i potražiti pomoć kada zatreba. Predstava za Aretinu veliku obljetnicu golema je čast, uistinu sam sretna jer sam baš ja dobila tu odgovornost. Za mene je Areta kao umjetnica, glumica veliki uzor i inspiracija, ona je jedina Palčica - govori Dolenc.
Zahvaljujući Jeleni Radan, autorici dramatizacije, dogodio se moderni preokret u adaptaciji bajke. Andersenovi su elementi očuvani i komentirani u kontekstu današnjice, a u interaktivni je monolog dodana nota humora i autoironije. Ravnatelj DK-a Branka Mihaljevića, Ivica Lučić, otkrio je da je većini glumaca životna želja igrati u takvoj monodrami. Ondje se, kaže, daje sve od sebe i pokazuje sve što znaš, a Areta je to naravno vrhunski ostvarila.
- Upotrijebljen je element stand-upa, Areta sama stoji na sceni, govori o svojim strahovima, suočava se s publikom i nalazi rješenja. Ona se tako dokazala kao umjetnica. Bajke su potrebne našem društvu, treba ih pripovijedati i prikazivati djeci. Međutim, klasični oblik ipak treba prilagoditi i staviti u aktualni kontekst jer su drukčije borbe djece s odrastanjem danas u odnosu prema onima od prije stotinjak godina. Oni koji bajku donose djeci trebaju o tome voditi računa - ističe Lučić.
Stresno, ali lijepo
Nakon odigrane (pret)premijere omiljena glumica priznaje da je strah postojao, no sve je vrijedilo zbog reakcije djece. Proces priprema za jednu od zahtjevnijih uloga u proteklih nekoliko godina bio je poprilično težak. Budući da je potpuno sama na sceni, gdje govori i ponešto na danskom, pjeva i igra se brojnim elementima kućice, najveću misiju imali su njezini bližnji kao podrška slavljenici.
- Bojala sam se jer nikad ne znaš kako će publika reagirati, bilo je stresno, ali lijepo. Djeca su bila jako dobra, osjetila sam da dišu s predstavom. Velik je ponos i čast proslaviti 30. obljetnicu uz Andersenovu bajku, ali i sjeta, jer ne mogu vjerovati kako je vrijeme brzo prošlo. Iako je pritisak jer ne želiš razočarati ljude oko sebe, kao ni sebe, lijepo je obilježiti taj trenutak s ljudima s kojima si sve ove godine. Poistovjećujem se s ulogom Lile jer svi smo mi zapravo Palčica. Bajke zaista znaju biti brutalne. Progovaraju o važnim temama i kada ih počnemo analizirati, shvatimo da to nije baš tako bezazleno, ima dosta metafora i simbolike, a do nas je da to prikažemo na umjeren način s dobrom porukom kako bismo stvorili svoj svijet mašte. Moja je životna filozofija da treba zadržati ono dijete u sebi zauvijek, da ostanemo kreativni, nježni i intuitivni - naglašava Ćurković.
