Riječki ogranak DHK, inače osnovan 1996. radom legendarnoga Ljubomira Stefanovića, ugostio je u dvodijelnom programu obitelj Vladimira Rema, tj. članove prvoga uopće osnovanoga ogranka DHK, slavonsko-baranjsko-srijemskoga, koji je on osnovao sada već davno, pod prvobitnim nazivom Sekcija DHK, 1981. godine.

Riječki književni gosti bili su unuka Vladimira Rema, Paula Rem, i njegov sin Goran, a domaćin i voditelj dvaju programa bio je sadašnji predsjednik riječkoga ogranka, agilni Davor Grgurić.

Prvi dio programa, u kojem su sudjelovali gosti, sastojao se od nastupa, autorskoga čitanja u otvorenom prostoru iznad riječkoga Korza, u okviru već trogodišnje akcije Ogranka nazvane "Poezija s balkona", u kojoj sudionici tijekom polusatne izvedbe – preko snažnoga razglasa – čitaju svoje poetske tekstove. Paula je čitala tekstove iz konceptualne knjige "Pauline pjesme u prozi – ja sam Saga", objelodanjene 2017., a Goran iz zbirke "Malo poslije svega odavno smo", objavljene nedavno. Čitanja su ulazila podjednako u prostor primanja slučajnih prolaznika i zaustavljenih zainteresiranih šetača. Atraktivnosti izvedbe pridonijelo je i nekoliko kamera, ne samo za fotosnimanja nego i za videosnimanja. Vedro nebo riječkog poslijepodneva bilo je odličan sudomaćin "Poeziji s balkona", tj. Pauli i Goranu Rem, koje je s vremena na vrijeme ritmično renajavljivao kolega književnik Davor Grgurić.

Drugi dio programa, u kojem su sudjelovali slavonsko-baranjsko-srijemski gosti, činila su predstavljanja nedavno objelodanjenoga romana Paule Rem "Kad se večernje sjene izdulje", spomenute poetske zbirke "Malo poslije svega odavno smo" Gorana Rema te odabira njegovih pjesama iz deset do sada objavljenih zbirki, koji je načinio Riječanin Sanjin Sorel, objedinjenih pod naslovom "To je materijal".

Razgovor o autoričinu distopijsko-postapokaliptičnom romanu osvijetlio je podatak da je riječ o svojevrsnom nastavku unutar njezina opusa od dosadašnjih pet knjiga. Roman upotrebljava fantastiku distopijskim analogijama s današnjicom, koja je zaražena kapitalističkim iščašenjima, tj. samom dubinskom antihumanističkom strategijom svih svojih dimenzija. Bliski kontakti ljudi posljedično su u destrukciji, a oporavak svijeta predviđen je iz smjera knjižnice, pisma i arhiva, tj. iz humanističke memorije. Svijet, međutim, gotovo nezaustavljivo prekrivaju dvije vrste bioanimalnosti, ona koja dolazi iz osvete Prirode i ona koju njeguje politički neinteligentni Čovjek. Postoji Nada, ali to je ipak tek pjesma, kazala je tijekom predstavljanja mlada autorica, a domaćin je Grgurić očito odahnuo na tu završnu poruku njihova razgovora. Knjiga je to, kaže on, koja očito ne pripada mainstreamu hrvatske književnosti, koja je – kako najavljuje nakladnik Meandar – "ozbiljan roman" i pristupa ozbiljnom čitatelju, spremnom za užitak u samom tekstu, a ne nužno u samozabrinutosti za Problem.

Dodatak programu bio je kratak prikaz dviju knjiga Gorana Rema, od kojih je jedna zbirka (svojevrsna love story, također iz naklade Meandar), a druga zapravo cjelosni temat časopisa "Književna riječ", periodike ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga, priređena uredničkim potpisom Vlaste Markasović.

Razgovor tijekom predstavljanja podsjetio je i na Stefanovićevo nasljeđe širokog i modernističkog njegovanja suradnje, izvedenog ne samo avangardnih 70-ih i 80-ih nego i u kontekstu jake povijesti 1991.-1992. godine, kada je Remova urednička ruka, s Ljubom u intenzivnom radu, priredila opsežan temat riječkoga časopisa "Dometi" unutar kojega je, zapravo, gostovao cjelosni ratni doku-rad osječkoga časopisa "Književna revija" s tekstovima Davora Špišića i Darija Topića, s fotografijama Zorana Jaćimovića i Zdenka Pušića.

Goran je Rem pročitao nekoliko svojih burnih pjesama i dobio odjavni pljesak sofisticirane publike sjajnog book caffea "Dnevni boravak", u kojemu je organiziran program predstavljanja triju novih izdanja dvoje Remova, a Davor je Grgurić pozvao sve na suradnju u obnovljenom riječkom časopisu "Književna Rijeka".