Izložba 29. slavonski biennale otvara se 28. studenog 2024. u 19 sati u Osijeku i ostaje otvorena do kraja veljače 2025. Bit će postavljena na više lokacija u centru Osijeka – Kulturni centar, Gradske galerije Waldinger, zamjenski izlagački prostor Muzeja likovnih umjetnosti u Kapucinskoj ulici i drugi.

Dvije činjenice

- U naravi je umjetničkog djela da sugerira razlikovnost od stvarnosti. Likovno djelo može od vidljive stvarnosti napraviti nematerijalnu, imaginativnu sliku ili može, kao što u svojim Dnevnicima piše Julije Knifer, krenuti i obrnutim putem: "Taj posao kojeg radim apsurdan je po svemu. I baš iz tog razloga moram taj apsurd pretvoriti u izvjesnu realnost" (1985.). On dakle, realizacijom svojih djela materijalizira apsurd. I gdje onda tražimo nevidljivost? Tražimo je u radu, u percepciji, u procesu, u onom prostoru koji je liminalan, graničan, koji je intersticij između stvarnosti i (ne)objekta, u prostoru transformacije, u prostoru inicijacije, u prostoru slobode. U procijepu, u kojem možda ima najmanje mjesta, ali najviše značenja. Slično je i s medijem izložbe i simbolikom institucije muzeja. Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onog što će biti pokazano - piše Goran Trbuljak 1973., ukazujući na postupak afirmacije umjetničkog djela a da njegova vidljivost, ili pojavnost, pri tome ne igraju ulogu, čineći od te konstatacije vlastito djelo. U oba je slučaja nevidljivost zapravo usmjeravanje na suptilnost uviđanja, na opažanje, na razmišljanje i djelovanje. Tankoćutnost poetike gotovo da je jedina koja se može suprotstaviti brutalnosti stvarnosti. U Slavoniji, koja doslovno blijedi u svojoj fizičkoj pojavnosti, i Osijeku, koji je povećanim koracima krenuo u razvoj, upravo bi u onome što se još i ne vidi sasvim jasno kao disbalans u svakodnevici trebalo tražiti uzajamnu solidarnost političnosti i poetičnosti; a umjetnici su na tom području često najbolji istraživači, piše Janka Vukmir u natječaju 19. slavonskog biennala, koji ove sezone nosi naslov "Institut nevidljivog, prostori percepcije".

MLU

- Kroz naslov izložbe želimo propitati i predstaviti umjetnost kao životno i sudbinsko opredjeljenje, kojem se pristupa beskompromisno, i vrlo često bez razumijevanja okoline. Unutar naslova povezujemo također dvije činjenice koje su značajno utjecale na koncepcijski pravac 29. inačice ove manifestacije: u 2024. se obilježava 100 godina od rođenja Julija Knifera upravo u Osijeku, te 70 godina od osnutka Galerije (danas Muzeja) likovnih umjetnosti. Obje ove obljetnice čine okosnicu izložbenog koncepta: život i rad Julija Knifera kao primjer beskompromisnog i dalekovidnog umjetničkog ustrajanja, dok je naglasak na muzejski jubilej prilika da se komentira ulogu baštinskih i izlagačkih ustanova, te njihov perpetuirajući učinak na (ne)shvaćanje (suvremene) umjetnosti. Kao kustosi postavljamo si pitanje kako postaviti izložbu na temu nevidljivog, i najčešće neshvaćenog, umjetničkog htijenja, u muzeju koji kao bastion kulture u svojoj jubilarnoj godini i sam postaje nevidljiv, t.j. zatvoren radi rekonstrukcije fizičkog izložbenog prostora? U izložbi Institut nevidljivog – prostori percepcije postavljamo također pitanje umjetnicima o istinskoj prirodi njihova rada – kako činiti vidljivim ono što je nevidljivo, neopipljivo, nedodirljivo... Kroz odgovore koje nam umjetnici ponude želimo potvrditi ideju umjetničke autonomije često nevidljivih obrisa ali zato vječnog trajanja, o umjetnosti kao društvenoj i osobnoj potrebi koja nam je povjerena na čuvanje, vrednovanje i na tumačenje - navodi kustosica manifestacije, Valentina Radoš u natječaju.

Dodjela nagrada

Za 29. izdanje slavonskog biennala ocjenjivački je sud - Janka Vukmir, (predsjednica), Ana Knifer, Matej Knežević, Dalibor Prančević i Valentina Radoš (kustosica manifestacije), odabrao radove 46 autora i autorica te umjetničkih suradnja, od ukupno 228 radova pristiglih na natječaj iz više od 30 zemalja svijeta, koji će izlagati na ovogodišnjoj izložbi. Imena odabranih autora/ica i autorskih suradnja su: Marija Ančić, Dino Bićanić, Pasko Burđelez, Eric del Castillo, Tanja Dabo, Tin Dožić, Igor Eškinja, Tina Gverović i Ben Cain, Ivan Gundić, Hrvoje Hiršl, Ana Hušman, Nikica Jurković, Anas Kahal, Mihael Klanjčić, Beáta Kolbašovská, Božena Končić Badurina, Alem Korkut, Jelena Kovačević, Zlatko Kozina, Radovan Kunić, Pei-Han Lin, Ivica Malčić, Ines Matijević Cakić, Toni Meštrović, Niko Mihaljević, Kata Mijatović, Nevidljive, Vladimir Novak, Francesco Paolucci, Zoran Pavelić, Predrag Pavić, Viktor Popović, Josip Pratnemer, Marina Rajšić, Jasenko Rasol, Nenad Roban, Igor Ruf, Neli Ružić, Bojan Stojčić, Damir Sobota, Marijana Stanić, Krunoslav Stipešević, Mare Šuljak, Nataša Takač, Sunčanica Tuk i Anabel Zanze.

Ocjenjivački sud 29. slavonskog biennala zasjedao je krajem rujna u prostorijama Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku. Prispjeli radovi ocjenjivačkom su sudu bili prezentirani u digitalnom obliku, u formi u kojoj su i pristigli na natječaj. Prema pravilima izložbe, ocjenjivački sud tradicionalno dodjeljuje i nagrade Slavonskog biennala, za koje konkuriraju svi radovi izabrani za izlaganje. Dodjeljuju se - glavna nagrada, ili Grand Prix, tri jednako vrijedne nagrade Ex Aequo i priznanja. Uz tradicionalne nagrade Biennala dodjeljuje se i Nagrada "Vlastimir Kusik" - samostalna izložba u produkciji MLU. O dodjeli nagrada ocjenjivački sud odlučit će nakon postava radova u izložbenom prostoru, odnosno na dan otvorenja Biennala.