O konjima vranima i lajavim garovima u slavonskoj književnosti
Dominiraju realističke reprezentacije životinja i afektivni
diskurs, a konj i pas su najfrekventnije književne životinje
Dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom izboru i upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, u povodu 59. Vinkovačkih jeseni održala je u Gradskoj knjižnici i čitaonici javno predavanje "Književna animalistika i tradicijska Slavonija – konji vrani i lajavi garovi".
Animalni obrat
- Životinje su odvajkada u velikom broju prisutne u književnim tekstovima, a tek odnedavna su prispjele u književnoznanstveni diskurs, društvene i humanističke znanosti, koje su zahvaljujući animalnom obratu napokon stavile u istraživački fokus životinjsko pitanje, odnos čovjeka i životinje te s njim povezan antropocentrizam i specizam, koji životinju svode na objekt diskriminacije i eksploatacije, a neke dovode i do istrebljenja. Do animalnoga obrata došlo je zbog kritike antropocentrizma i specizma koji čovjeka stavlja u centar svijeta i u poziciju gospodara prirode, čime ga ovlašćuje da svoje interese i korist stavi ispred ostatka svijeta, pa tako i životinjskoga. Književnoanimalističko čitanje tekstova šokačkoga korpusa koji se referira na tradicijski život i kulturu Slavonije pokazuje da dominiraju realističke reprezentacije životinja i afektivni diskurs te da su konj i pas najfrekventnije književne životinje. Nadalje se animalističkim čitanjem izabranih tekstova potvrđuje da su životinje reprezentirane kao aktivni entitet, a u najvećoj mjeri to je ostvareno realističko-naturalističkim pristupom, sugovornim odnosom i nadijevanjem osobnih imena (konji Riđo, Đilko, Šarac, Grom, Doro, Lisa, psi Garo, Šaro, Cifra), jer vlastito ime jezičnim izrazom označava pojedinačni entitet, identificira ga i jednoznačno upućuje na nositelja – objašnjava dr. sc. Anica Bilić zašto se odlučila predavati upravo o toj temi, dodajući kako književnici analiziranih tekstova, Đuka Galović, Josip i Ivan Kozarac, Josip Kosor, Mara Švel, Dragutin Tadijanović, Dobriša Cesarić i Miroslav Slavko Mađer, očituju dobro poznavanje životinjskoga svijeta i potvrđuju svoju intimnu vezanost uz prirodu, pri čemu afirmiraju ideju ljepote života u skladu s prirodom, inspirativno djeluju na zaljubljenike ekološke književnosti, studija o životinjama i zelenih studija te s njima povezanih zooetičkih i biocentričkih ideja. Nekoliko tekstova s tematikom nehumanoga postupanja prema životinjama propituje savjest recipijenata, a cilj je predavanja kreativno uznemiravanje i propitivanje etičkoga odnosa prema životinjama i onda kada ih držimo kućnim ljubimcima.
- Pitamo kakav je odnos čovjeka i životinje, jesu li životinje eksploatirane, diskriminirane i što možemo učiniti u smjeru zooetike. Književna žurnalistika poprilično je zanemarena, tek se 1996. godine uvodi u hrvatsku humanističku i društvenu znanost. Književna me animalistika inspirirala kao novi trend u znanosti o književnosti, u kojem se znanstvenici bave problematikom reprezentacije životinja u književnom tekstu. Što je životinja čovjeku, što čovjek životinji, a jer mi ne znamo kako nas doživljavaju životinje, ja sam korpus tekstova koji se referira na tradicijsku Slavoniju, odnosno na korpus iz šokačke književnosti, analizirala i uvidjela da zapravo u hijerarhiji književnih životinja dominiraju konji – rekla je dr. sc. Anica Bilić.
Dio života
Dodala je kako slavonski pisci jako intenzivno doživljavaju konje, ne samo zbog ekonomskog, radnog aspekta tradicijskog života u Slavoniji, nego pokazuju sentimentalni sugovorni odnos s konjem kao subjektom koji je sastavni dio života tradicijskog čovjeka, a, osim toga, oni doživljavaju konje kao entitete nadijevajući im i vlastita imena, što upućuje na afektivni odnos Šokca, Slavonca, tradicijskog čovjeka prema životinji.
- Na drugom mjestu je pas, i to najčešće hrvatski ovčar Crnko, Garo ili Cigo. On je također prilog književnoj animalistici, ali bih naglasila kako je, osim što je odnos afektivan i sentimentalan, to uvijek realističan prikaz tih književnih životinja. Ne ulazi se još u nekakvu alegoriju ili metaforizaciju, nego se slavonski pisci uglavnom odnose prema životinjama kao sastavnom dijelu svoga života i pokazuju odlično poznavanje faune u Slavoniji. Proces metaforizacije počinje pticama, a konji i psi uglavnom su realistično prikazani – analizirala je dr. sc. Anica Bilić, dodavši i primjere s cvrčcima u književnosti, te zaključivši navođenjem primjera iz tekstova Josipa Kosora o nehumanom odnosu prema životinjama.