Na središnjoj su pozornici na Trgu bana Šokčevića svečano otvorene 59. Vinkovačke jeseni, prema scenariju i u režiji Marka Sabljakovića, a strip-majstor Dubravko Mataković je, kao i prošle godine, bio scenograf svečanog otvorenja.

Lišće, plastovi...

Akademski slikar-grafičar Dubravko Mataković, proslavljeni hrvatski strip-crtač, drugu godinu zaredom autor je scene na glavnoj pozornici Vinkovačkih jeseni. Prihvativši se te zadaće, Mataković je i ove godine dao svoj autorski pečat stvarajući modernu, stiliziranu scenografiju, kojom, ističe, ne naglašava posebno ni ruke, s obzirom na temu svečanog otvorenja "Ruke šokačkih uspomena", nego stvara ambijent Slavonije prema događajima u scenariju.

- Sve zavisi od toga kako vi shvatite i kako se postavite. Ja se nisam držao toga da tu negdje obavezno moraju biti ruke, nego sam iz scenarija izvukao ono što se događa na sceni, od jeseni i berbe kukuruza pa do zime, svinjokolja, poklada... Htio sam stvoriti jedan ambijent Slavonije - pojašnjava Mataković svoje scenografske zamisli, dodajući da je tako svoje mjesto na pozornici našlo jesensko lišće koje opada, plave je boje, što je umjetničkom slobodom stvoren kontrast oker boji plastova sijena i stablima s bijelim vrpcama, a scena će biti dodatno oživljena rasvjetom, kojom će se mijenjati ambijent i cjelokupan izgled pozornice.

- Kad radim scenografiju, uvijek gledam da to bude odmak od nekakvog realizma i da se dobije određena atmosfera, "štimung". Gledatelji shvate što se događa, samo treba nešto naglasiti, a meni je važnije da to bude dekorativno i zanimljivo nego da na pozornici imamo šokačku kuću, đeram, prave plastove sijena... Mi imamo plastove ovdje, ali oni su stilizirani, kao i sve ostalo. Dakle, volim tu neku stilizaciju u ovom poslu – kaže Dubravko Mataković i ističe kako će gledatelji svečanosti otvaranja 59. Vinkovačkih jeseni, ali i mimohod sudionika Jeseni, koji pozornicom prolazi u nedjelju prijepodne, vidjeti jednu stiliziranu Slavoniju.

Poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla primjenjiva je i u Matakovićevu radu, jer njegov otac, akademski slikar i scenograf Joza Mataković (1922. - 2008.), izradio je brojne scenografije u vinkovačkom kazalištu i za Jesenske priredbe, a i autor je nadaleko prepoznatljivog grba Vinkovačkih jeseni te jedan od osnivača manifestacije.

Učio od oca

Dubravko ne može zaboraviti koliko je naučio od oca promatranjem što i kako radi i ono odabrano primjenjivao kad je bila prigoda, poput izrade scenografije za otvorenje ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni. Poznavatelji opusa Joze Matakovića sigurno su zamijetili neke motive iz njegovih slika, poput stoga sijena, i prepoznali u scenografiji sina.

- Svoj posao uvijek obavljam profesionalno i trudim se da sve bude odrađeno kako treba i na vrijeme, ali naravno da mi je raditi za Vinkovačke jeseni i posebna čast i zadovoljstvo.
Nisam netko tko je došao sa strane pa ne razumije, ja sam odrastao ovdje, odrastao sam uz tatu, uz njegove slike, a na neki način ova scenografija je i prezentacija nekih njegovih slika. On mi je bio, možemo reći, i mentor, ne u smislu da bi mi sugerirao kako treba raditi, nego sam ja gledao što on radi, upijao to i učio od najboljeg. A što bi on rekao kada bi vidio ovu scenografiju, izrazit ću se baš onako kako bi to on, rekao bi: Svi će past na dupe. To je bio njegov omiljeni izraz kada mu je nešto bilo jako dobro – prisjetio se Dubravko Mataković i, možda, pomislio da bi otac bio zadovoljan.