Kamen spoticanja Alfredu Fischeru, u Osijeku 2024.

Kamen spoticanja Alfredu Fischeru

ELENA LUKIĆ
20.9.2024., 16:52
U SKLOPU MJESECA ŽIDOVSKE KULTURE

Postavljen prvi kamen spoticanja u Osijeku

U čast je Alfredu Fischeru, osječkom intelektualcu i borcu za opće dobro, koji je stradao u Holokaustu 1945. godine

U sklopu Mjeseca židovske kulture u Ulici Otokara Keršovanija 6 u svečano je postavljen kamen spoticanja za Alfreda Fischera. Osijek se tako službeno pridružio brojnim europskim gradovima koji postavljanjem kamena njeguju sjećanje na sugrađane stradale u Holokaustu i Drugom svjetskom ratu. Manifestaciji su nazočili članovi Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust, Židovske općine Osijek i Grada Osijeka te učenici Matematičke i Jezične gimnazije.

- Moj otac rođeni je Osječanin, ovdje je sagradio kuću 1936., u kojoj sam se i rodio. Imao je pet godina sretnog života, nažalost 1941. kad su na vlast došli ustaše, on je morao pobjeći kako bi se spasio od logora. Četiri godine se skrivao po Budimpešti te stradao 8. siječnja 1945., deset dana prije ulaska ruskih trupa. To je, naravno, bio strašan udarac za nas i moj život bi možda bio sasvim drugačiji da je preživio. Kamen ispred rodne kuće spomenik je mom ocu, 2000 Židova ovoga grada i 20.000 Židova Hrvatske kao i za šest milijuna Židova koji su stradali u Holokaustu. Ponosan sam što je Grad Osijek prihvatio moju inicijativu, sada se prolaznici mogu spotaknuti i prisjetiti velikog zla u vrijeme Holokausta, da je toliko nevinih žrtava stradalo. Ja živim u uvjerenju i sjećanju da kada bi se otac vratio, vjerojatno bi se dobro uklopio u novo stanje i pridonio bi razvoju ovog lijepog grada, da on i dalje bude multikulturalan i još ljepši. Kad bi otac mogao ovo vidjeti, vjerujem da bi bio jako zadovoljan i zahvalan - rekao je Alfredov sin, Darko Fischer.

Darko Fischer s kamenom u čast njegova oca Alfreda 2024.

Darko Fischer s kamenom u čast njegova oca Alfreda

OBŽ

Kamen spoticanja realiziran je uz podršku Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust, Židovske općine i Grada Osijeka.

- Naš Centar iznimno je ponosan jer je prvi kamen spoticanja u Osijeku. Priča je krenula 1991., prvo je kamenje postavljeno za Jehovine svjedoke u Njemačkoj, a dosad je postavljeno više od 100.000 u dvadesetak zemalja. U Zagrebu smo postavili 86, a bit će ih još u Splitu i Đakovu. Autor je kamen osmislio tako da su ručno klesana imena i sudbine ljudi te se prolaznici moraju nagnuti kako bi ih pročitali, poklonivši se tako simbolički žrtvi. Svaki bi grad trebao dobiti bar nekoliko kamenja kako bi se svi sjećali žrtava i što bi se sve moglo dogoditi ako ne reagiramo u pravo vrijeme - ističe ravnateljica Centra, Nataša Popović.

Otkrivanje kamena spoticanja Alfredu Fischeru rujan 2024.

Otkrivanje kamena spoticanja Alfredu Fischeru

ELENA LUKIĆ

Predsjednik Gradskog vijeća, Tihomir Florijančić, naglasio je važnost spomenika za Osijek.

- On je bio vrhunski intelektualac, erudit i pripadnik tadašnje građanske društvene elite koja je iznimno cijenila rad za opće dobro i imala je osjećaj za društvenu pravdu. Ono što ga je izdvajalo iz mase je što je u trenucima svog progonstva razmišljao o ljudskoj pravdi i nepravdi, sve to je opisao u svom dnevniku, koji nam je danas, poput dnevnika Ane Frank, svjedok jednog vremena koje ne želimo da se ponovi. Drago mi je da Grad Osijek sudjeluje u postavljanju prvog kamena spoticanja na mjesto sjećanja jednog čovjeka koji treba svima nama biti uzor kako živjeti i u najtežim trenucima - kaže Florijančić.

Kamen spoticanja ujedno je i prvi u Osječko-baranjskoj županiji, dodaje Miranda Glavaš-Kul.

- Prošlo je 80 godina od Alfredove smrti. Kada se tako netko sjeti i iskaže čast jednom čovjeku, shvatimo kako je malo toga prolazno kada čovjek učini velike stvari u svom životu. Znamo kroz koju patnju je židovski narod prolazio tijekom Drugog svjetskog rata, mene je uistinu oduševio način obilježavanja jer se doista morate sagnuti i već time odajete počast. Nadam se da ovo nije posljednji kamen spoticanja u našem gradu i sigurna sam da ima još zaslužnih ljudi. Trebamo stati, prisjetiti se koliko smo mali, a koliko možemo biti veliki te koliko svaki čovjek doprinosom zajednici može učiniti velike stvari, za vrijeme i nakon svog života - govori Glavaš-Kul.