Vlakom, autobusom ili automobilom u Baranju možeš najlakše u rano jutro. Najteže uvečer. Iz Baranje više nikada. Ponijet ćeš je, naime, sa sobom: zelenu u oku, žestoku u mirisu mulja, hrašća i ribe, blagu u sluhu s glazbom noćnih predjela pod maglom. Vozilom možeš u Baranju kad zaželiš. Srcem samo jednom u životu! - ulomak je iz knjige "Baranja – putopis" koji na najbolji način opisuje kako je autor, hrvatski književnik i putopisac, inače rođeni Vinkovčanin, pokojni Mirko Hunjadi doživljavao Baranju, u koju je došao 1968. godine i do Domovinskog rata i njezine okupacije 1991. godine bio zaposlenik Gimnazije u Belom Manastiru.

Detalji, mirisi

Trideset pet godina nakon objave prvog izdanja knjige "Baranja – putopis" 1989. godine i uspjeha koji su doživjela njezina prva dva izdanja u srijedu je ovaj Hunjadijev putopis dostupan i u novom, trećem izdanju urednika i izdavača Dubravka Marijanovića i nakladnika Sipar d.o.o. Njezina promocija održana je u idiličnom ambijentu baranjskog Salaša Ipša u Čemincu, a novo izdanje putopisa predstavile su osobe koje su obiteljski, poslovno i prijateljski bile vezane uz život i rad Mirka Hunjadija. Stoga je i ova promocija protekla uz mnoštvo emocija, sjećanja i pokoju knedlu u grlu ili suzu.

- Posljednje godine života proveo je na trijemu sjedeći s čokanjčićem u ruci, znao je da uskoro odlazi i tako sjedeći, mirujući, meni je ostavljao dojam da pokušava što više upiti prizore, mirise i zvukove pejzaža koji je toliko volio - kazala je Andrea Ipša, kći pokojnog Hunjadija, koja je posjetitelje i vodila kroz program promocije putopisa.

- Zato smo odlučili da baš danas i baš ovdje uz knjigu, uz gajde, uz pletenice i stihove nekih drugih njemu dragih pjesama, proslavimo i njegov 82. rođendan. Da je živ, vrlo vjerojatno bi zbrisao u čamcu na Bosut, na Puškaš ili Dunav, svejedno, jer jako nije volio da se od tih stvari radi neka parada. Ali kako nije tu, baš me briga i, tata, sretan ti rođendan gdje god da jesi - poručila je Andrea Ipša.

Ustupljena

I Dubravko Marijanović, izdavač i urednik ovog, 3. izdanja putopisa Baranjom, povjerenje obitelji pokojnog autora dobio je jer je bio Mirkov učenik, poslije i prijatelj i suputnik na landranjima Baranjom. Knjizi je udahnuo novi sjaj prekasnom fotografijom na koricama.

I osječki književnik i urednik prvog izdanja "Baranja – putopis" Josip Cvenić prisjetio se vremena kada je 1971. godine Hunjadi bio progonjen od tadašnje vlasti i kada su mu u četiri sata ujutro upali u stan milicajci i preturali po knjiga.

- Međutim, Mirko je bio samo član Matice hrvatske i nije kod sebe imao "neku literaturu" zbog koje bi bio optužen. Ipak, da ne bi kvario tadašnju mladež kao profesor, nakon toga su ga stavili u knjižnicu - kazao je Cvenić, dodajući kako su Mirkova zapažanja bila u detaljima, mirisima...

O samom putopisu govorila je dugogodišnja Hunjadijeva suradnica, Vinkovčanka, doktorica književnosti Vlasta Markasović, napominjući kako se iza kratkog i nepretencioznog naslova "Baranja putopis" krije gusto i barokno bogato prozno tekstualno tkivo.

Ustupljena

Oko esteta

- Putopis "Baranja", koji sam autor imenuje putopisnim esejom, naglašavajući tako hibridnu prirodu teksta, doista ima neobične kombinacije putopisnog i esejističkog diskursa. Ključno za prikaz ovoga djela treba tražiti u autorovoj namjeri da ga utemelji na tri itinerara, realističkom, filozofskom i estetskom. Najzastupljeniji dio teksta je estetski itinerar, u svakom zapažanju našeg putopisca krije se oko esteta, on u svemu traži i nalazi ljepotu. On će ljepotu naći i u čaši baranjskog vina i oštrom okusu baranjskoga fiša. Autor je strastveni tragač za ljepotom koju pronalazi na neobvezan i nekonvencionalan način. Autor nije propustio opjevati ni baranjske običaje i ljude. U tekstu vlada demokratičnost i svakom pojedincu pristupa s dignitetom, zanimanjem za njegove sposobnosti i znanja. Običaji baranjskog čovjeka također su vrijedan dio ovoga putopisa: vinceška, pudarenje, žetveni običaji, fašange i baranjski bušari - kazala je Markasović.

Dodaje kako je Baranja začarani prostor za znatiželjnog putopisca, to je zemlja zanimljivih i srdačnih ljudi koji rado dijele svoja iskustva i znanja koja su se stopila s prirodom, koju poštuju i u kojoj su našli modus svoga življenja.

Hunjadijev putopis toliko je dojmljiv i toliko snažan da će svakog recipijenta pobuditi na čitanje, ali i na odlazak u čudnovatu i prekrasnu Baranju, zaključila je Markasović.

Premijernom ugođaju pridonijeli su i prvak Drame osječkog HNK-a Ivan Ćaćić uprizorivši posjetiteljima ulomke iz baranjskog putopisa, a Hunjadijeve su omiljene "Svirci moji", "Jesen stiže, dunjo moja", "Lađarska serenata"... odsvirali Filip Golubov Car (gajde), Sven Ipša (gitara), Kristian Boni (violina) te Vlatka Ipša Šimunjak i Marija Ivanković Golubov (vokali).