Nakon Zagreba, Pule, Rijeke i Ljubljane "Štorije z mora" napokon su došle i u Osijek. U sklopu Osječkog ljeta kulture u ponedjeljak u Sakuntala parku nagrađivani istarski kantautor Valter Milovan Maer svojim je recitalom savršeno upotpunio akustične izvedbe svojih pjesama.

Istražuje povijest

Inspiriranim dalekim vremenima, uz gitarista Vedrana Grubića, Maer istražuje povijest Istre i Mediterana u potrazi za pričama takozvanih malih ljudi, onih koji su sve samo ne mali.

- "Priče iz mora" rodile su se kada sam čuo za jednu gospođu s Lastova. Ona je ostala jedina Talijanka ondje za vrijeme Tita i tako postala muza za moju pjesmu "I svi pomalo idu ća". Htio sam zapravo pjesmom zabilježiti priče onih koji su živjeli na ovim područjima kada je bila Austro-Ugarska, Venecija, Jugoslavija i na kraju - Hrvatska. Pokušao sam se dotaknuti tih nekih ljudskih sudbina koje je pregazila, ili nije, politika i jednostavno život. Pjesme su antipolitičke, nastojao sam izbjeći politiku jer ne navijam ni za koga - nitko to i ne zaslužuje. Htio sam samo pokazati sve te paradokse koji se događaju u životu - govori.

Među obiljem zanimljivih priča, odnosno pjesama, istaknula se i "Hereza", nastala prema malenom otoku između Istre i Lošinja.

- Na Galioli je uhićen Talijan austrijske krvi Nazario Sauro, koji je htio srušiti Austro-Ugarsku. Podmornica se ondje nasukala, a otkrio ju je austrougarski razarač "Satelit", posada je zarobljena i zatočena u pulskom mornaričkom zatvoru. Tako su Austrijanci shvatili da je Nazario diverzant i osuđen je na smrt, te je pokopan bez križa, obeščašćen. Ipak, nakon raspada Austro-Ugarske, pokraj glavnog ulaza u Mornaričko groblje podignut mu je spomenik. Tako je za Austrijance ostao gubitnik, a za Talijane je postao nacionalni heroj - kaže Maer.

Vjerni studenti

Višejezičnost i bogatstvo multikulturalnosti daju ovim pričama i dozu autentičnosti jer Maer, kao docent, predaje na Odsjeku za talijanistiku u Puli, a u publici su mu pružili podršku i njegovi vjerni studenti.

- Kada živiš u Istri, povijest i te priče se dosta sudaraju s tobom, sve sam to čuo od ljudi oko sebe. Naša je prošlost bogata, u pjesmama se tako izmjenjuju hrvatski, talijanski i engleski jezik uz čakavski i istromletački dijalekt. Posljednji govornik dalmatskog jezika, Tuone Udaina, išao je loviti ribe s pomoću bombe, onda kada se to još smjelo, i tako je potpuno slučajno nestao posljednji govornik veljotskog govora. Veneto govori danas više ljudi nego hrvatski, ali mi to ne znamo. Dosad su bile jako pozitivne reakcije, ipak je to manji kulturni događaj. Zajednička nit svega toga je da treba ostati čovjek i kada ti povijest i sudbina nisu naklonjeni. Taj je humanizam najveća vrijednost, mislim da se to vidi iz većine Priča iz mora - ističe. n