Indust-bag
Goran Rem: Punk-priča je kratka, ali dubine je romana
Djelomično je sniman u Osijeku i uvršten je na Punkfilmfest u Berlinu
Priču estetike otpora ispričali su punkerski gosti Osječkog ljeta kulture na krovu Kulturnog centra. Nezavisni doku-filmaši Gregor Bauman i Jaka Terpinc predstavili su film "100dB Indust-bag" o glazbenoj punk-skupini iz Metlike, a podij je zapalio i sam Indust-bag svojim najvećim hitovima.
Ostali sjajni
Nakon projekcije dokumentarca održan je razgovor sa suautorima filma i tekstopiscem, pjevačem i gitaristom benda Goranom Jarnevičem, uz moderaciju književnog i medijskog kritičara Gorana Rema.
- Indust-bag voli posebnost, oštar je i pojedinačan. Jarnevič jasno govori o svijetu oko nas, ne voli autoriitet, instituciju i sistem. Nisam mogao odoljeti užitku da njegovu književnost ne prenesem iz slovenskog u hrvatski jezik. Apstrakcija je njegov najveći talent. On točno cilja na političke, društvene i običajne geste i ima tu dimenziju apstraktnog, koja drži svaku njegovu pjesmu na okupu. Punk-priča je kratka, ali dubine je romana. Indust-bag je jedan od rijetkih koji su uspjeli ostati sjajni, mali, iskreni bend sačuvan od kapitalističke ideje i scene - naglašava Rem.
Dokumentarac "100dB Indust-bag" djelomično je sniman u Osijeku i uvršten je u glavni program Punkfilmfesta u Berlinu nadolazećeg listopada. Film prati priču o bendu dok je 45 godina dominirao Slovenijom, od samih početaka pa sve do vrhunca karijere i poslije.
- S poezijom sam počeo u srednjoj, čak me i otac nazvao po Ivanu Goranu Kovačiću. Probili smo se upravo u Ljubljani, gdje su se organizirali glazbeni festivali. Nismo bili punkeri cijeli tjedan, već samo vikendom, kako bismo završili obrazovanje. Imali smo dobru scenu s Ljubljanom, posebice s Idrijom, a jedno od dražih sjećanja je koncert u Ljubljani uz masu punkera i fantastičnu energiju. Dobili smo pposlije ponudu za album, ali sam morao otići u vojsku, no tamo sam pisao najbolje pjesme. Ne volim tradicionalizam, oduvijek stojim protiv autokracije, tako da je naš bend bio više metaforični i poetski - govori Jarnevič.
Ipak, 1986. godine nestala je slovenska scena raspadom bivše države, ali bend je nastavio punom parom sve do 1993., a zatim nastavio kao trio sve do danas. Zbog neumornog truda i talenta benda postali su prava zrela glazbena skupina sa svrhom. Turneja po Jugoslaviji definitivno im je ostala u pamćenju, pogotovo svirke u Sarajevu, Subotici, Zagrebu i Beogradu, a u hrvatskom tisku pisalo je "ako se želi čuti nešto novo - ide se na Indust-bag".
- Treba imati dobre prijatelje za 40 godina benda, vidjeli smo kako se mnogi raspadaju zbog malih stvari. Nas i dalje veže zajednički prostor, podrum u kojem sviramo svih ovih godina, a koji je nekada bio mladenački klub. Imali smo i vježbe i koncerte tamo, no punk se i danas živi. Imamo komfor u Metliki, kada imaš fanove, imaš sve što ti treba. Veliko hvala i Osijeku na prilici. Kod vas je sve toplo, pogotovo ljudi - dodaje Jarnevič.
Velika čast
Stvarali su razne antiratne i političke dark te pop-punk albume, radili su glazbu za brojne dokumentarce, a njihovi su tekstovi s temama o otuđenosti i neiskrenosti reflektirali društvene događaje svih 40 godina. Uza sve to, nikada nisu imali menadžera niti su podilazili drugima. Do snimanja dokumentarca o bendu došlo je na pravi filmski način, kada se Gregor Bauman našao s Goranom Jarnevičem u želji da naprave videospot.
- Pozvao sam ga u Ljubljanu, nakon tri do šest piva videospot je zaboravljen i zbog količine arhiva odlučili smo se za dokumentarac. Informacija je ubrzo došla do medija i shvatili smo da je odluka zapečaćena. Sve smo radili samo Terpinc i ja, snimali razgovore i pisali. Uloženo je oko 1000 eura, od kojih je 500 išlo na piće, a 200 je bez šale otišlo u osječkom Grejpu. Ako želiš napraviti dobar film i ako imaš interes, ne trebaju ti milijuni. Svaka čast Osijeku, ja sam se totalno zaljubio u njega iako sam tek treći put ovdje. Zaista sam zahvalan što sam imao privilegij i čast napraviti film o omiljenom punk-bendu iz Slovenije - govori Bauman, suautor i rock-kritičar.
Suautor filma i profesionalni scenarist Jaka Terpinc bio je zadužen za uređivanje niskobudžetnog dokumentarca.
- Prednost je što sam se oduvijek bavio novinarstvom radeći za kompjuterske časopise, jer me to naučilo digitalnoj montaži i pomoglo u stvaranju filma bez neke velike pomoći. U krizi srednjih godina neki kupe markice, a neki prave filmove u garaži. Sve smo radili intuitivno. Presretan sam, čast mi je i zadovoljstvo, hvala Osijeku što nas je tako lijepo primio - rekao je Terpinc.