Priču estetike otpora trodijelno pričaju punkerski gosti Osijeka, tj. Osječkog ljeta kulture, jer 16. kolovoza u 20 sati na krov Kulturnog centra stižu nezavisni doku-filmaši Gregor Bauman i Jaka Terpinc te Indust bag, glazbena punk-skupina iz Metlike, koja je započela djelovati još prave punk-početne 1979. i pripada prvoj petorki punka na prostorima bivše države.

Autentični sastav

Povod ukupnog programa hrvatska je premijera dokumentarnog filma naslova "100dB Indust-bag", o točno tih 45 godina djelovanja benda. Film je, inače, nadolazećeg listopada uvršten u glavni program Punk film festivala u Berlinu, a djelomično je sniman i u Osijeku.

Indust Bag film

Ustupljeno

Program osječke večeri o filmu i punku postavljen je u tri dijela: prvo je projekcija dokumentarnoga filma, koji traje 59 minuta, slijedi razgovor o filmu i bendu, a u trećem dijelu večeri nastupa Indust-bag svirkom koja će i nehotice, ali osviješteno, "replicirati" njihovu prethodnom nastupu u Osijeku, iz 1987., dakle ovo je program 37 godina poslije...

Dokumentarac je naslovljen "100dB Indust-bag", a suatori su mu Bauman i Terpinc. Gregor Bauman (1970.) možda je posljednji "domaći" free lance rock kritičar, iz Kranja i Ljubljane, inače autor knjige iz 2022. naslova "Zaodrje" (na hrvatskom zapozorje, engl. backstage), koja se sastoji od 60 razgovora s "pionirima i inovatorima pop rocka", najvećim svjetskim imenima glazbenih fenomena, među kojima je jedini domaći razgovaratelj Goran Bare, a ostali su iz Joy Division, Cure, Nirvane, Birthday Partyija itd. Puni suautor Gregoru Baumanu je Jaka Terpinc (1974.) – profesionalni scenarist, autor storytelling iskustva, stripovskog i crtićkog višedesetljetnog medijskog rada, kao i autorskog rada na filmu o računalnoj sociofenomenologiji na prostoru bivše države, naslovljenu "Technology to the People" iz 2015.

U razgovoru koji slijedi nakon projekcije o filmu će osim dva autora sudjelovati i autor tekstova te pjevač i gitarist Indust-baga Goran Jarnevič, kao i njihov domaći filmski sugovornik - književni i medijski kritičar, inače poznatiji kao najstariji profesor osječke kroatistike.

Program predstavlja taj autentični metliški glazbeni sastav, koji se samo zbog zdravstvenih razloga promijenio za mjesto bubnjara, ali djeluje punih 45 godina u istoj radikalnoj strategiji nepotkupljivog punk-rocka, strogih kritičnih tekstova estetike otpora, s temama o otuđenosti i neiskrenosti u društvenom životu te rješenja u neustrašivom angažiranju na odbijanju ičeg osim privatnosti.

Četiri člana benda ni u kojem trenutku, tijekom tih desetljeća, ne zapošljavaju ikakvoga menadžera, ne pristaju na svirke koje su možda dio kakvog šireg programa u kojem "sutradan" nastupaju zabavnjaci ili još štogod daleko strašnije. Kuriozum je da su podrijetlom svi "iz iste ulice", a to je 50 metara od granice s Hrvatskom, da imaju male privatne uzgoje vina, da su 80-ih i početkom 90-ih – u albumima V Obdobju Zločina, V dolini resnic, Nova leta i Brez provokacij, izvodili ono što je kritika zvala dark punk, da su poslije, na albumima Nikoli preveč, Zavržena mladost i Kontro kontroli – moglo bi se reći - svirali garažni pop-punk, a na posljednjem, iz 2022., Na istem mestu tu, "kasnoramonesni" postmetal.

Tekstovi Gorana Jarneviča uvršteni su u Književnu reviju, prije tri godine, u antologiju Noise lirike, a desetljećima unatrag gledano, nekada tada, točnije - 1987., osječki im je Ten postavio na vrh godišnjih ljestvica učinka domaće glazbe njihov prvi album V obdobju zločina. Također, potpis osječkog autora ih je postavio 1988. u legendarnom časopisu Quorum, tj. MŽ-ovu i Malešovu tematu Tamni zvuk, uz bok svjetskih bendova poput Sonic Youth, Swansa i Pussy Galore, a nije posve provjeren podatak, ali je vrlo moguće, da je možda prva svirka nakon objelodanjivanja toga njihova prvog albuma – izvedena u Osijeku.

Punk-kreativnost

Gregor pak Bauman možda je posljednji jugoistočnoeuropski Mohikanac samostalne i potpune kritičarske zaokupljenosti pop-glazbom u njezinu najinovativnijem obliku, stoga je njegovo gostovanje, uz suautorsku riječ Jake Terpinca kao ultrakoncentriranog pametnog medijskoga analizatora novoga tehnološkog net-svijeta, posebna poslastica za publiku koja ne pristaje na Smrt punka, ili Smrt punk-rock koncerta.

Uglavnom, u Osijeku nastupaju dva audiovizualna nezadrživa renovatora punk-kreativnosti, zavidnim stilom kirurške režijske preciznosti u tajmingu i ritmu doku-naracije - u potpisima dvaju autora dokumentarnoga filma Baumana i Terpinca, a nastupa i njihov "predložak" – prava punk-beskompromisnost koja utjelovljuje četveročlani bend, za koji kritika kaže da je "crampsovsko-partibrejkersičnih" zvukova, bend Indust-bag, koji je sasvim egzistencijalno dosljedno i ležerno apsolutno vitalno nezainteresiran za prestanak intenziteta punka!

Ili, ako se našalimo, možda rock i jest mrtav, ali punk sigurno nije! To je sadržaj koji Bauman, Terpinc i Indust-bag prikazuju u osječkom KICU, u gradu koji to zna čuti, gledati i živjeti, već i svojim iz 1979. punk-bendom Diskretni šarm buržoazije, poslije Road Runnersima i još poslije sve otpornijim punkom koji debelo predsjednički ne prestaje. n