Slikovnice su čaroban alat za odrastanje, bile su to meni i mojoj djeci
Zapravo pisanjem slikovnica, i pisanjem uopće, živim svoju strast. I jako mi se sviđa na toj frekvenciji, kaže
Ljubav stanuje na svakom mjestu u tebi na kojem joj dopustiš - pretposljednji je savjet iz slikovnice "Gdje stanuje ljubav?" Natalije Mitrić. Za završnu poruku i rečenicu autorica čuva ovu rečenicu: "A ljubav stanuje i izvan tebe - u drugim ljudima, životinjama i biljkama, u svemu što te okružuje. Da bi ti se pokazala, treba se samo nasmiješiti..."
U srcu ljubav spava
Natalija je svoju novu slikovnicu zamislila tako da dvije po dvije stranice obrađuje pojedini dio tijela (ruke, noge, oči, uši, jezik, nos, trbuh, čelo, srce) i govori čitatelju gdje na tim dijelovima tijela "stanuje" ljubav. Tako, primjerice, čitamo kako ljubav stanuje u rukama "kada baki pomogneš nositi vrećice iz trgovine, kada zagrliš nekoga tko je tužan, kada mami sjeckaš mrkvicu za ručak...". Na jeziku ljubav stanuje "kada upotrijebiš četiri čarobne riječi - molim, hvala, izvoli, oprosti".
Ljubav može stanovati i na nosu, i to onda "kada namirišeš da mama peče palačinke pa brzo otrčiš do nje i protrljaš svoj nos uz njezin"... Kad se navedene rečenice izdvoje, dobije se jedna lijepa (ne samo dječja!) pjesma o ljubavi, koju je Natalija Mitrić "složila" u pažnje vrijednu slikovnicu, za čiji se likovni dio sjajnim ilustracijama pobrinula Ivana Guljašević Kuman. Ilustracije, naravno, slijede tekst, upotpunjuju ga i oplemenjuju, čime je stvorena svake pažnje vrijedna cjelina koja istodobno djeluje i eduktivno i emocionalno, pa ne treba dvojiti o tome da će u ovoj slikovnici uživati i djeca i odrasli.
Otkud sklonost literarnom izražavanju slikovnicama?
- Oduvijek imam sklonost literarnom izražavanju uopće (smijeh), a s obzirom na moju ljubav prema djeci i činjenici da sam majka troje djece, bilo je samo pitanje vremena kad ću početi pisati za djecu. Slikovnice su čaroban alat za odrastanje, bile su to meni, onda mojoj djeci, pa kako ne sudjelovati u stvaranju tog alata za svu djecu. Mene to neizmjerno raduje i zapravo pisanjem slikovnica, i pisanjem uopće, živim svoju strast. I jako mi se sviđa na toj frekvenciji.
U slučaju ove slikovnice, moj je dojam, srž svega je lijepa lirska pjesma (tekst bi, čini mi se, mogao stajati samostalno kao pjesma), odnosno niz lijepih misli. Kako si došla na ideju uobličavanja tih stihova i misli u slikovnicu?
- Da, istina je... uobičajeno je da slikovnica ima radnju, likove (i dobre i loše), neki vrhunac i onda kroz pobjedu dobrih nad lošima učimo djecu nekim vrijednostima. Ova slikovnica nije tako posložena. Uzevši u obzir realna dobna ograničenja djece, mislim da mi malo podcjenjujemo svoju djecu. I njihovu sposobnost shvaćanja. Mislim da im treba ponuditi razne sadržaje, i da oni ne trebaju biti unificirani... A ona će izabrati s čim rezoniraju. Slikovnice se dobrim dijelom pišu i za odrasle, prije svega roditelje. Kao putokaz i smjernica za druženje s djetetom. Ova je slikovnica i dio projekta Knjigom u srce. To je projekt namijenjen predškolcima te 1. i 2. razredima osnovne škole, a cilj mu je poticanje socijalne i emocionalne inteligencije u djece. Ja sam autor projekta, već smo počeli s druženjima i mogu reći da klinci baš dobro reagiraju.
Kako je tekao proces suradnje s Ivanom Guljašević Kuman, odnosno kako inače ide ta suradnja s ilustratorima?
- S Ivanom super surađujem, ona je inače baš draga kao osoba i profesionalac je u poslu. Postoje tekstovi, bar za mene, koje bez problema mogu dati ilustratoru i posve mu prepustiti slobodu da izrazi svoju viziju temeljenu na mom tekstu. A postoje oni drugi, kod mene su malobrojniji, koje ne "dobijem" kao riječi, nego u obliku jasnih slika kojima onda naknadno dodajem riječi. Tad je vrlo teško dati to nekome da ilustrira, a ti već znaš kako bi to trebalo izgledati. Ti tekstovi za sada stoje u ladici i čekaju da se ja odvažim i na ilustraciju.
Spremaš li nešto novo kad je o slikovnicama riječ?
- Da. U 2024. mi izlaze čak četiri nove slikovnice. Jedna je nastavak ciklusa koji je započeo slikovnicom “Gdje stanuje ljubav?”. Zove se “Koje je boje radost?”. Kroz taj ciklus Fabulus i ja zaplivali smo i nakladničkim vodama, a Grad Zagreb podržao nas je financijski, na čemu od srca zahvaljujem. U suradnji sa SEZAM-om, bibliotekom knjiga za djecu i mlade nakladnika Srednja Europa, uskoro izlazi slikovnica “Ja-ma ja-ka jee”. To je priča o autentičnosti, o utjecaju drugih na naše mišljenje i ponašanje te hrabrosti da budeš svoj. Budući da volim putovati, ove godine surađujem s Kreativnom mrežom na dvije putopisne slikovnice iz njezina ciklusa Djeca svijeta. “Djeca Islanda” nastala su nakon 2500 prijeđenih kilometara i 5000 fotografija Islanda. Ako jedva čekam držati u rukama “Djecu Islanda”, možete samo zamisliti koliko čekam trenutak da u ruke primim “Djecu Gorskog kotara”.