Tri mlade umjetnice progovaraju o važnosti našeg povratka prirodi
Antonia Magdić, Stella Perica i Nataša Takač svojim radovima preispituju odnos prostora i čovjeka, čovjeka i prirode
Radovi triju mladih autorica - Antonije Magdić, Stelle Perice i Nataše Takač predstavljeni su na trinaestom izdanju izložbe "Bure baruta", otvorenom u osječkoj Galeriji Kazamat HDLU-a Istok. Umjetnice su to bliskih senzibiliteta koje svojim radovima preispituju odnos prostora i čovjeka, čovjeka i prirode.
Antonia Magdić predstavlja se serijom radova "Dijalog tekstura". Serija se sastoji od radova nastalih kemijskom i mehaničkom obradom materijala - bakra, cinka i aluminija, te nanošenjem grafičke boje kako bi ostao naglasak na teksturi. Umjetnica u radu koristi grafičke tehnike, no posebnost njezina rada je u tome što podlozi, odnosno matrici daje vrijednost umjetničkog rada.
Iako autorica inspiraciju crpi iz svoje neposredne okoline, njezin cilj nije prikazati konkretnu sliku te iste prirode. Ono što donosi su fragmenti, odnosno sitni dijelovi koji nam promiču i postaju sve manje vidljivi, ako ne i nevidljivi. Magdić motive iz prirode apstrahira do neprepoznatljivosti i svodi ih na fluidne forme. Predstavlja se s tri rada u bakru i cinku i s pet skulptura manjih dimenzija na kojima se pojavljuju slični motivi, odnosno fragmenti reljefa i teksture koje možemo vidjeti u prirodi. Ideja iza nastanka ovih skulptura jest uhvatiti i zamrznuti dijelove prirode koji polako nestaju i na taj ih način sačuvati od potpunog gubitka.
Stella Perica predstavlja se s tri svoja rada, "Petrikor", "Tragovi" i "Shinrin-yoku". Iako izvedeni različitim tehnikama, ono što povezuje sva tri rada je duboka povezanost s prirodom. Ta povezanost nije zabilježena realnom slikom prirode, kojoj se autorica najviše približava "Tragovima", nego je priroda utkana u srž rada Stelle Perice. Priroda je tako sastavni dio radova Stelle Perice, a ne motiv prikazivanja. "Petrikor je jedan upravo takav rad". Već iz naziva ove serije radova možemo iščitati o kakvom se senzibilitetu radi. Naime, riječ petrikor opisuje zemljani miris koji se stvara kada kiša padne na suho tlo, a sama riječ sastoji se od dvije grčke riječi – riječi petra (grč. πέτρα), "stijena" ili petros (grc. πέτρος), "kamen", i riječi īchōr (grč. ἰχώρ), tekućina koja teče venama bogova. Promatrajući radove Stelle Perice, ne možete se oteti upravo takvom dojmu. Oni "mirišu" na zemlju koja isparava poslije kiše, a taj miris u sebi nosi nešto drevno kao što su priče iz grčke mitologije.
Šumska atmosfera
Tematski je slična i umjetnička instalacija "Shinrin-yoku", kojoj autorica daje specifičan naziv, termin koji se koristi kako bi se opisala fiziološka i psihološka vježba ili proces u kojem pojedinac provodi vrijeme u šumi i upija šumsku atmosferu. Uronjen u takvu atmosferu, postaje i promatrač kada se nađe ispred ove instalacije. Koristeći se ugljenom, fotogramom i ekoprintom na tkanini, autorica u novom obliku unosi prirodu u galerijski prostor te poziva promatrača na povratak stvarnoj prirodi.
U seriji radova "Tragovi" umjetnica se najviše približila realnom prikazu prirode. Koristeći cameru obscuru, stvara fragmentirane tragove prirode i njezinu pomalo distorziranu sliku. Fotografija je uhvaćeni trenutak, zapis određenog trenutka, no cilj umjetnice nije zabilježiti taj trenutak, u ovom slučaju dio pejzaža, nego naglasiti njegovu prolaznost. Prolaznost vremena, njegova protočnost, kretanje, ono je što vidimo u zaustavljenom, trajno zabilježenom tragu pejzaža na ovim fotografijama. Upravo je to ono što je sadržano u radovima ove umjetnice, priroda koja nam polako izmiče i od koje se sve više udaljavamo, a u isto smo vrijeme nje žedni, ona nam je nužna, kao zrak koji dišemo i voda koju pijemo i kao Sunčeva svjetlost bez koje život ne bi bio moguć. Sunčeva svjetlost ključan je sudionik u stvaranju ove serije fotografija i saveznik kojeg poput vode, lista ili ugljena umjetnica pronalazi u prirodi.
Materijali prirodnog podrijetla ključan su element i u radu Nataše Takač. Rad naziva "13.83" čine platna na kojima autorica ostavlja trag svoje prisutnosti. Kretanjem, kao ključnom komponentom rada, umjetnica se referira na Francastelovo shvaćanje apstraktne umjetnosti prema kojem se oblik rađa iz kretanja. Iako dvodimenzionalni, u radovima postoji dubina, postignuta promjenom podloge zbog mehaničkog nanošenja boje voštanih pastela. Na platnu se javljaju udubljenja i ispupčenja, sitne brazde kao zapis fizičke i mentalne prisutnosti umjetnice na platnu. Na taj način, izravnim se utjecajem umjetnice platno mijenja - gužva, skuplja, rasteže. Promjena je neizbježna, a njezin glavni pokretač, vrijeme, upisano je u platno te svjedoči ne samo o fizičkoj promjeni podloge na kojoj umjetnica radi, već i o promjeni unutar nje same. Propitujući odnos tijela i svjesnosti, fizičke i mentalne prisutnosti, Takač stvara apstraktne monokromatske slikocrteže, ostavljajući, pritom, prostor promatraču da i sam istraži kretanje izvan i unutar sebe.
Dubine vlastitog 'ja'
Radom "Metamorfoza" ova umjetnica nastavlja s istraživanjem prostornih planova unutar apstraktnog crteža. Serija radova sastoji se od grafičkih listova i grafičke knjige, a naziv rada odnosi se na promjenu strukture Zemljine površine pod utjecajem klime, kemijskih spojeva i tlaka. Na sličan način Takač radi preobrazbu, naizgled dvodimenzionalnog, apstraktnog crteža u bogatstvo tekstura te stvara prostornu dubinu koju postiže istraživanjem grafičkih tehnika. Metamorfoza ili preobrazba kako podloge, događa se i unutar umjetnice same. Ta se promjena događa neposredno, preko vlastitog traga koji autorica stvara stvarajući umjetnički rad i posredno, preko konačnog produkta - umjetničkog rada koji ostavlja trag u promatraču.
Radovima u kombiniranoj tehnici "Okviri sjećanja" i "Unutarnji pejzaž" Perica i Takač istražuju prostor oko sebe i unutar sebe. U "Okvirima sjećanja" fotografije arhitekture i pejzaža, utisnute u papir i realizirane pinhole kamerom, nježno se pretapaju s linijama apstraktnog crteža. Utiskujući na papir fotografije s prikazom mjesta koja su obilježila njihovo djetinjstvo i odrastanje, umjetnice su u rad utisnule dio vlastitog identiteta. S druge strane "Unutarnji pejzaž" rad je u kojem istražuju prostor unutar sebe. Poniranjem u dubine vlastitog 'ja' nastaje otisak unutarnjeg pejzaža ovih dviju umjetnica.
- Izložba "Bure baruta 13", koja u Galeriji Kazamat ostaje otvorena do 16. kolovoza, mjesto je susreta triju umjetnica, kojima je priroda izvor nadahnuća i vjeran sudionik prilikom nastajanja radova. Svaka na svoj način, Magdić, Perica i Takač progovaraju o povezanosti čovjeka s prirodom. Svojim radom ističu gubitak te povezanosti i važnost povratka prirodi, jer jedino takvom vezom, koja je u srži svih živih bića, moguće je spoznati vlastitu unutarnju prirodu - rekla je kustosica izložbe Diana Ososlija. n