Tihomir Marojević, voditelj Znanstvenog odjela vinkovačke Gradske knjižnice i čitaonice te predsjednik Povijesnog i športskog društva Hrvatski sokol, danas, u petak, 19. srpnja, s početkom u 18 sati, u Gradskoj knjižnici i čitaonici predstavit će svoju najnoviju knjigu, koja otkriva nove pojedinosti iz vinkovačke povijesti, "Vinkovački spomenici - povijest i baština".

Na promociji će uz autora govoriti i vinkovački povjesničar, vrhunski poznavatelj vinkovačke povijesti, mr. sc. Zlatko Virc, koji je i urednik Marojevićeve najnovije knjige. Bio je to povod razgovoru s autorom, Tihomirom Marojevićem, koji će svoju najnoviju knjigu predstaviti dan uoči svoga 41. rođendana, kao što je drugu knjigu, prije dvije godine, predstavio na svoj 39. rođendan...

O čemu govori vaša najnovija knjiga, što u njoj tematizirate?

- Ova knjiga svojevrsni je nastavak prethodnih mojih knjiga, u kojima već godinama popisujem i opisujem vinkovačka spomen-obilježja i spomeničku baštinu. Obradio sam 81 spomenik, na 65 lokacija. Pri tome sam nastojao za sve spomenike prikupiti istovrsne podatke: tko je potaknuo inicijativu, tko je autor, u kojim okolnostima je spomenik otkriven, kada je otkriven i nešto tehničkih podataka o spomeniku – dimenzije, materijal i slično, a po mogućnosti i umjetničke ako postoje i takvi elementi na spomeniku. Svaka ovakva knjiga, pa tako i moja, govori o društvenom životu određenog područja u određenom povijesnom trenutku, jer osim podataka o spomeniku navodi se i niz drugih podataka kako bi se subjekt spomenika, dakle onaj kome se spomenik otkriva, smjestio u određeni kontekst. Taj kontekst je splet svih društvenih elemenata i u pravilu političkih okolnosti. Jasno su vidljive tendencije u određenom povijesnom trenutku na određenom području i one se mijenjaju. Tumačenje života i rada osoba koje su u određenom trenutku bile neprihvatljive s promjenom društveno-političkih okolnosti se mijenja i one postaju dijelom identiteta određene kulturno-sociološki povezane grupe ljudi. Neke osobe također postaju jednostavno neprihvatljive i marginalizirane. Kod nas u Vinkovcima možda je najbolji primjer za to hrvatski ban Josip Šokčević, koji je prije 70-ak godina bio prešućivan. Bio je nepoželjna povijesna ličnost, a danas je osoba kojoj je u središtu Vinkovaca podignut spomenik.

Koliko ste dugo radili na knjizi, koliko ste skupljali građu, je li to bio težak posao?

Gordan Panić

- Teško je sad pričati o vremenu. Sustavno sam radio dvije godine, ali imam tu sreću da radim na Znanstvenom odjelu vinkovačke knjižnice, te je u opisu moga posla istraživanje i pripremanje literature za stručno-znanstvene teme korisnika. I dosta toga otkrijem usput, slučajno, pripremajući srodne teme za naše korisnike. Također, kad radim neko ciljano istraživanje, već znam neki svoj plan za sljedećih tri do pet godine. Često prilikom tih istraživanja naletim na podatke koje mi u tome trenutku nisu predmet interesa, ali ih bilježim jer će mi nekada zatrebati. Ako ćemo na takav način tumačiti pripremanje ove knjige, onda mogu reći da je istraživanje trajalo četiri-pet godina. Nakon dvije knjige malo sam iskusniji i pametniji, pa je istraživanje za ovu knjigu bilo puno lakše. Lakše sam dolazio do podataka, lakše sam dolazio do ljudi koji imaju materijale i informacije. Većina njih je već bila upoznata s mojim radom i željela mi je pomoći. K tomu, spomenici su u pravilu najskuplji oblik spomen-obilježja, uvijek su dijelom javnog prostora, pa njihovo postavljanje privlači pozornosti ljudi, kulturnjaka, političara i samim time medija. Što je meni znatno olakšalo posao. Zapisi o vinkovačkim spomenicima postoje u raznim glasilima, novinama i časopisima, gdje se u pravilu nađu svi najvažniji podatci, što, recimo, nije bio slučaj kod prošlih knjiga.

Što je, po vama, kao autoru, najvažnije što donosi ova knjiga?

- Spomenici su vjerojatno najdojmljiviji, najdominantniji oblik javne memorije. Njome zahvaljujemo i čuvamo sjećanja na zaslužne lljude, važne događaje. Javna memorija toliko je važna da utječe na urbano planiranje i urbani identitet sredine. No, ono što smatram važnijim od javne memorije, jest spoznaja. Spoznaja o postajanju nečega. Svaki spomenik je materijalan i potrošan, ali spoznaja je nepotrošna, možda se može mijenjati, dorađivati, ali u svojoj srži je neprolazna. I ja sam želio sačuvati upravo spoznaju. Osnovna vrijednost koje se držim je sine ira et studio i kakva god spoznaja bila, teška, prihvatljiva ili neprihvatljiva, želio sam je zabilježiti.

Ovo je vaša treća knjiga, o čemu govore prve dvije?

slavonija...vinkovci...17.07.2024. tihomir marojevic sa svojom novom knjigom "vinkovacki spomenici: povijest i bastina"; foto Gordan Panić

- Da ovo je moja treća samostalna knjiga, četvrta ukupno, jer sam spomenicu Hrvatskog sokola Vinkovci pisao sa Željkom Iveljićem i Zlatkom Vircom. Govoreći o mojim samostalnim knjigama, treba reći da sam u prvoj obradio spomen-ploče, u drugoj poprsja i sada u trećoj spomenike. Sve su to spomen-obilježja koja jesu ili su bila dijelom javne memorije i, ono što je izuzetno važno, bila su pod nekim oblikom zaštite, političkih ili crkvenih vlasti. Na ovaj smo način dobili svojevrstan katalog svih događaja i osoba koje su stanovnici našeg grada u određenom povijesnom trenutku smatrali vrijednim. Nisam točno prebrojio, ali se radi o oko 230 spomen-obilježja.

Pripremate li što novoga na ovom tragu?

- Da, jedna knjiga je pri kraju. Dosta manje je istraživanja, više razgovora s ljudima. Obrađujem kapelice ispred obiteljskih kuća. Namjera mi je bila te kapelice uklopiti i u ovu knjigu, ali smo urednik knjige, mr. sc. Zlatko Virc, i ja odredili kriterije, a jedan od kriterija bio je zaštita. Svaki objekt opisan u ovoj knjizi bio je ili jest zaštićen. Obiteljske kapelice nisu zaštićene, privatno su vlasništvo i kao takve ih je teško smatrati spomenicima. Međutim, one imaju izuzetno veliku tradicijsku, etnološku, vjersku, pa i povijesnu, vrijednost i želja mi ih je popisati, opisati kako bi vlasnici tih kapelica bili svjesni da taj objekt u njihovu dvorištu ima vrijednost i da ga kao takvog održavaju i čuvaju.

Što je novoga u Hrvatskom sokolu, kojemu ste predsjednik, što pripremate?

- U Sokolu nastojimo organizirati kulturne događaje, ali podržati i druge ustanove i udruge iz kulture. Namjera nam je i ove godine ponoviti koncert Runjaninu u čast, pri kraju su još tri naslova knjiga, na jesen pripremamo predstavljanje knjiga Željka Iveljića o povijesti sporta Vinkovaca. Nastojimo povećati članstvo u Gardi, koja predstavlja Vinkovce diljem Hrvatske kao članica Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske. Velik je broj nastupa i u Vinkovcima, pa i ovim putem pozivam zainteresirane da nam se jave e-mailom ili preko Facebook stranice. Što više članova imamo, više nastupa možemo prihvatiti i odraditi. Kupili smo mali top mužar, koji prerađujemo kako bismo našem gradu ponudili mogućnost izvođenja glasnog pucnja u svečanim prigodama. Velika nam je želja da za Dan grada ponovno dovodimo povijesne postrojbe u Vinkovce, po uzoru na događaje na kojima sudjeluje naša Garda. Bila je ove godine u Bakru, Križevcima, Slunju, Čakovcu, Pregradi... To sve dosta košta i tu nam treba pomoć gospodarstvenika i Grada kako bismo i taj događaj nakon nekoliko godina vratili u Vinkovce.