Da biste upoznali turbulentan život Slavonskog Broda u 20. i 21. stoljeću, dovoljno bi bilo proučiti prošlost njegova najslavnijeg poduzeća, “Đure Đakovića”. Dio te duge i složene priče o tom nekadašnjem tvorničkom divu, koji je, s razlogom, zaslužio trajno mjesto u urbanoj predaji ovoga grada, donosi nam izložba “Od tvornice do industrije”.

Autorski dvojac iz Državnog arhiva Slavonski Brod, arhivska savjetnica Gordana Slanček i viši arhivist Domagoj Zovak, oživjeli su djetinjstvo i mladost tvornice, tj. razdoblje od 1921. do 1951.

- Prvotni je naziv ove tvrtke, osnovane 1921., bio “Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova d. d. Brod na Savi”, a posljednji “Đuro Đaković - industrija lokomotiva, strojeva i mostova Slavonski Brod”. To nam govori o rastu i razvoju jer industrija sadrži više tvornica. Taj se trend nastavio i kasnije, pa je tako “Đuro Đaković” sredinom 80-ih godina imao oko 16.000 zaposlenih, postavši tvornički div. Danas, kada Slavonskom Brodu još uvijek kronično nedostaje proizvodnje i tvrtki ove vrste, o razmjerima da se ne govori, logično je zapitati se kako je jedna takva uspješna priča bila moguća prije sto godina. U gospodarstvu, naime, ništa nije slučajno. Malo je nedostajalo da se “Đuro Đaković” otvori u nekom drugom gradu, recimo Sisku. Privatni kapital, koji je predvodila Prva hrvatska štedionica, bio je u dilemi u vezi s tim jer je posvuda željeznička infrastruktura bila u lošem stanju. Ključan je bio potez brodskih lokalnih vlasti, koje su odlučile pokloniti 50 hektara gradske zemlje za izgradnju tvornice te je na 20 godina osloboditi plaćanja gradskih nameta. Investitori su tako potencijal, naposljetku, prepoznali u brodskoj tvornici vagona, iz koje je postupno izrastao onaj slavni “Đuro Đaković” - objasnio je Domagoj Zovak recept koji vrijedi i danas ne samo za tvornicu nego i za grad u cjelini.

- Iz obline dokumentacije jasno se može vidjeti kako se s “Đurinim” rastom u tih 30 godina mijenjala i vizura Slavonskog Broda. Tvornica je već 1921. gradila stanove za svoje radnike, a ta se praksa nastavila, dakako, i kasnije, o čemu svjedoče objekti na Plavom polju, u Pilarevoj, Krešimirovoj, Vinogradskoj i drugdje. Mijenjao se, dakle, urbanizam grada, rastao je broj stanovnika i sl. - ispričao je Zovak i podsjetio kako je tvornica pratila sudbinu grada, njegove uspone i padove, ispisujući pritom životne drame, s onu stranu politike i ideologije.

- Bilo je razdoblja kada je imala 300 radnika i onih kad ih je bilo više od 2000. Najteže je bilo 1945. kada je tvornica, kao i grad, pretrpjela velika razaranja i ljudske gubitke. Velika je također dokumentacija koja govori koliko su od bombardiranja radnici propatili, mnogi su izgubili i više članova obitelji, još više je bilo ranjenih... No “Đuro Đaković” dokazao je da uspješne poslovne priče, koje prepozna i lokalna zajednica, ne poznaju prepreke. Kako kaže pjesma sarajevskog Zabranjenog pušenja, “zemlja je bila srušena, valjalo se dizati iz pepela”. Nakon 1945., u radnim akcijama i tzv. petoljetkama, koje su iznjedrile brojne “trudbenike” i “radnike udarnike”, vrlo brzo su svi ti objekti i pogoni obnovljeni - kaže Zovak.

Tada je počela jedna druga era slavonskobrodske tvrtke, u kojoj će ona dosegnuti svoje vrhunce i postati poznata ne samo u socijalističkoj Jugoslaviji nego i diljem Europe i svijeta - onaj “Đuro Đaković” o kojemu Brođani i danas govore. Koautorica Slanček osvrnula se na još neke važne trenutke te pokazatelja intenzivnog rasta tvrtke.

- Izložba se temelji prije svega na arhivskim dokumentima, kojih je zaista mnogo, pa je ovo samo jedan njihov mali dio, izbor nekih najzanimljivijih točaka u spomenutom tridesetogodišnjem razdoblju. S obzirom na to koliko se stvari za to vrijeme dogodilo u “Đuri”, to nije bilo lako. Zanimljivo je, u kontekstu radničkih prava, da je prvi štrajk zabilježen već 1922. Kasnije je “Đuro Đaković” razvijao i svoj proizvodni program, proširivao pogone, zapošljavao sve veći broj radnika, gradeći stanove za njih. Na primjer, na samom početku tvrtka je imala 900 radnika, a 1951. 2100 - kazala je, napomenuvši da razmjeri postaju još jasniji kada se ovi brojevi usporede s ukupnim brojem stanovnika Slavonskog Broda.

Ovo je prva takva izložba u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Postavljena je, naime, na panoima, koji se mogu smotati i prenijeti, pa se izložba, ako za se za njom pokaže interes, može organizirati i na drugim lokacijama. plusportal.hr