Pjesnička zbirka autorice Ines Drenjančević, naslovljena "Čuđenje ne prestaje - lirske minijature i jedan haiku" i objavljena u nakladi Đakovačkog kulturnog kruga, predstavljena je u Klubu knjižare Nova u Osijeku.

Ines Drenjančević (Osijek, 1968.) nagrađivana je, nacionalno i međunarodno prepoznata liječnica i znanstvenica. Redovita je profesorica u trajnom zvanju na Katedri za fiziologiju i imunologiju osječkog Medicinskog fakulteta. Cijeni i poznaje umjetnost te u slobodno vrijeme piše poeziju. Ovo je njezina prva zbirka pjesama.

- Ova knjiga pokazuje neko drugo lice autorice koju poznajemo kao vrsnu liječnicu, znanstvenicu i profesoricu. Ona se odlučila na jedan oblik kraćih pjesničkih formi gdje je dala nekakvo svoje viđenje svijeta, rekao bih svega onoga što je doživjela i proživjela. Pokušala je to sažeti u zaista zahtjevan pjesnički oblik; njezin haiku djelomice je "pravi" haiku, a djelomice njezina interpretacija te pjesničke forme. Ali ono što je najvažnije je da Drenjančević u kratkoj formi uspijeva reći puno toga - rekao je urednik knjige Mirko Ćurić.

Knjiga je nevelika brojem stranica (50) i odabranih stihova, a upravo ta sažetost i oskudnost pokazuju temeljno autorsko načelo Ines Drenjančević: svaka je riječ pomno izabrana, svaki stih je promišljen i domišljen, ona iz malo riječi stvara svoju vlastitu sliku svijeta u kojemu "čuđenje ne prestaje". Vrlo je malo parateksta koji bi nam pružio dodatne informacije, tek nekoliko naslova i posveta; sve je prvenstveno usmjereno u stihove i njihova značenja.

Stihovi se tematsko-motivski kreću od zaokupljenosti pejzažem te dojmljivih pjesničkih i auditivnih slika, do najdubljih egzistencijalnih pitanja na koja autorica pokušava sažeto odgovoriti - pjesničkom slikom ili kakvom stilskom figurom - prvenstveno samoj sebi, pa onda svijetu, odnosno čitatelju. U svom pjesničkom traganju/preispitivanju Drenjančević kreće od doživljaja prirode, gotovo djetinjeg čuđenja nad ljepotom i raznolikošću svijeta, da bi na koncu zbirke autorskom gradacijom tema i motiva došla do pitanja o vlastitoj ostavštini, ali i ostavštini svakoga čovjeka na ovome svijetu.

- Različiti životni događaji i doživljaji te prirodni procesi i promjene nešto su što jako utječe na mene. A pogotovo ako imaju emotivnu obojenost, jer to kod mene dodatno potiče potrebu za izražavanjem. Kroz znanost i kroz jedan takav intelektualni rad mora se biti vrlo precizan, kvantitativan i objektivan, pri čemu jedan dio osobnosti zapravo ostaje potisnut. To je upravo taj naš emotivni, kreativni dio osobnosti koji svi trebamo na neki način izraziti. Umjetničko izražavanje je naše prvo izražavanje, prije nego bilo kakav znanstveni pristup svijetu, tako da vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojih sam napisala ove pjesme - rekla je Drenjančević.