U povodu blagdana svetog Josipa Radnika, zaštitnika župe Belišće, u belišćanskoj župnoj crkvi održan je nesvakidašnji i za ove prostore iznimno rijedak događaj kada je sveta misa slavljena na - hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, a njome je uz koncelebraciju brojnih svećenika predsjedao fra Zvonimir Brusač, gvardijan samostana sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu i tajnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Kako je pojasnio inicijator i ceremonijal ovog velikog događaja, fra Mirko Mišković, prvi put u Belišću, u povodu "kirvaja", odnosno proslave zaštitnika župe i samostana, čije se slavlje zbog prednosti nedjelje prenijelo na ponedjeljak, slavila se euharistija na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku prema tekstu koji je, poslije koncilske obnove, priredio franjevac trećoredac Josip Leonard Tandarić, a čiju je uporabu odobrila Sveta Stolica 1974. godine.

- Na ovaj se način u slavonskim krajevima predstavilo to veliko bogatstvo u vlastitost hrvatskoga naroda, jer iako danas postoje pokazatelji da se glagoljica u Slavoniji koristila tijekom srednjega vijeka (npr. natpisi u Brodskom Drenovcu i Lovčiću) te sigurno znamo za neke glagoljaše u 19. st., ona ipak nije toliko zastupljena u ovome prostoru. Da postoje itekako važne veze slavonskoga prostora s hrvatskim glagoljaštvom, pokazuje i činjenica da je jedan od najvećih zastupnika ćirilometodskoga pokreta u 19. st. bio znameniti đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer - ističe fra Mirko i navodi da je sve do liturgijske obnove Drugoga vatikanskog koncila sredinom 20. st. u zapadnom krilu Katoličke Crkve, onom koji se služi rimskim obredom, jedini jezik koji se rabio u bogoslužju bio latinski.

- Jedina iznimka od tog pravila bila je vezana uz dio naših krajeva u priobalju, koji su imali povlasticu uporabe sebi bliskoga jezika - hrvatskog crkvenoslavenskog i uporabe vlastitoga pisma u liturgijskim knjigama - glagoljice. Bitno je istaknuti da je ‘glagoljaška misa‘, kako se nekad naziva, u cijelosti rimskoga (zapadnoga) obreda, na crkvenoslavenskom, a ne na latinskom jeziku. Prema tome, "glagoljaško" nije oznaka obredne vlastitosti (kako se nekad pogrešno poima), nego jezične unutar istoga obreda - pojašnjava ceremonijal osobitost događaja održanog u Belišću koji je svojim pjevanjem uveličalo Crkveno pjevačko društvo MIR iz Belišća.

U priči o glagoljici ne treba smetnuti s uma ni općepoznatu i prihvaćenu činjenicu kako su sveta solunska braća Konstantin-Ćiril i Metod, za potrebe misionarske i književne djelatnosti među Slavenima sredinom 9. st. stvorili prvi slavenski književni jezik i prvo pismo za njegovo zapisivanje. Taj je jezik imao mnoge nazive u povijesti, a najčešće ga se naziva staroslavenski jezik, općeslavenski književni jezik ili starocrkvenoslavenski jezik. Prvo pismo koje je nastalo za njegovo zapisivanje, a čiji se nastanak duguje filološkom i filozofsko-teološkom geniju Konstantinu-Ćirilu, bila je glagoljica. Poslije će, uglavnom prilagođavanjem grčkoga alfabeta, nastati i drugo slavensko pismo - ćirilica. Taj prvi slavenski književni jezik oblikovan je na temelju govora Slavena iz okolice Soluna: dakle, njegova je baza južnoslavenska, ali on je bio takav da je mogao biti razumljiv svim slavenskim skupinama u 9. st.

U kasnijim fazama taj starocrkvenoslavenski jezik doživljavao je prilagođavanja na različitim prostorima gdje se koristio te su tako nastale njegove brojne inačice koje se najčešće nazivaju redakcijama. Među njima je i hrvatska inačica ili redakcija koja se počela oblikovati počevši od 12. st., a koja je nastajala ponajviše pod utjecajem elemenata čakavskoga narječja. Za razliku od prvobitnoga staroslavenskoga jezika, koji se zapisivao glagoljicom obloga tipa, na hrvatskom prostoru razvio se poseban tip glagoljice koju nazivamo uglata ili hrvatska glagoljica. Na takav način Hrvati su bili jedini slavenski narod koji je sačuvao glagoljsko pismo kao svoje vlastito, a u svim drugim ono je zamijenjeno ćirilicom, odnosno latinicom.

- Zajednica franjevaca trećoredaca glagoljaša jedina je zajednica koja je od svojih početaka pa sve do uvođenja narodnih jezika u liturgiju nakon Drugoga vatikanskoga koncila u cijelosti slavila liturgiju samo crkvenoslavenski. Osim u bogoslužju, franjevci trećoredci glagoljicu su rabili i u službenim dokumentima, privatnoj korespondenciji itd. Danas oni čuvaju jedan od desetak sačuvanih primjeraka Misala prvotiska i brojne druge vrijedne glagoljske spomenike. Od 60-ih godina 20. st. djeluju u Belišću, gdje imaju svoj samostan, a uz kip Uskrsloga Krista u Belišću postavljen je 2019. godine i natpis na glagoljici i crkvenoslavenskome jeziku - poručuje fra Mirko.