Nenad Barinić poznati je hrvatski strip-crtač i ilustrator, znan je i po fotorobotima, bajker je i umirovljeni hrvatski branitelj iza kojeg su desetljeća ljubavi prema devetoj umjetnosti, a kojemu je, kako sam to kaže, u njegovom brojnim crtežima suđena tematika Domovinskog rata. Prijatelji ga zovu Nenoos, a on je u svom zadnjem stripu, koji upravo obilazi Hrvatsku, o ratnoj 1991. godini u Vukovaru, crtežima ispričao priču o prijateljstvu.

"Vukovar: HAŠ" Vaš je, zasad, zadnji strip s tematikom Domovinskog rata, a Vama kao autoru i emotivno vrlo važan. Zašto?

- Prije rata, kao pripadnici vinkovačke supkulture imali smo svoja mjesta za okupljanje. Bili smo rokeri, bajkeri. Na jaknama smo nosili izvezenu crvenu oznaku RV - Rokeri Vinkovaca. Bila je to sredina 1980-ih, a Mladen Čupić-Haš moj najbolji prijatelj s kojim sam provodio vrijeme na motorima, dijelio benzin, slušao Ramonese… Nije tada bilo mnogo novca u džepu, izlasci su bili - dvije litre benzina, kutija cigareta, pivo-dva i partija biljara, ali uživali smo i maštali. Nismo imali ni bajkerske opreme. Kožna jakna, tzv. rokerica, bila je glavna, s dvije godine štednje! Radio sam u trgovini u Kolodvor bloku, dolazio motorom. Haš je radio na željeznici, pa bi često naišao, pričali smo o glazbi i umjetnosti, prčkali po motorima. Navečer se vozali gradom, pa bismo obično potom svi na izletište Sopot, gdje je, uz Bosut, danas Moto klub Vinkovci, nastao iz RV-a. A Haš je znao i na cesti napraviti malu generalku na motoru. "Stražario" sam dok je sprejem ispisivao "Ramones" i "RV" po gradu, jer se Haš tako najviše volio umjetnički izražavati - na zidovima, iako je crtao i na papiru i na tekstilu. Toliko je volio RV da si je sam taj znak istetovirao na nadlaktici. Zato mi je to razdoblje RV-a silno emotivno važno. Želio sam tada crtati, usavršavati se u stripu i ilustraciji, no odjenuo sam maskirnu odoru, postao policajac... Mnogima od nas rat je uzeo najbolje godine i posve promijenio živote. Onima koji su preživjeli...

Dokumentarna je to strip-priča koja, pak, progovara o "rokerima Vinkovaca - ratnicima Vukovara", no o Hašu priča nije završena...

- Preko noći, iz rokera, bajkera, nastajali su ratnici s vinkovačkog asfalta, jakne i prišivke zamijenili smo za maskirne uniforme s oznakama ZNG, MUP, HOS..., i umjesto marama kao zaštitu od vjetra stavili krunice kao zaštitu od metka. Tako smo učinili i Haš i ja, Kićo, Paza, Čoki, Šerpa, Pihi, Sule, Debeli, Zagorac, Jura, Jure, Čelje, Terci, Cigo, Prnja... Iz redova RV-a neki se nisu nikada vratili. Haš je nestao kao ranjenik iz vukovarske bolnice. Haš je ostavio posao, s puškom otišao u Vukovar, i iz njega se više nikada nije vratio. Svatko će u ovoj priči prepoznati nekog "svog Haša" iz ulice, kvarta - jednostavnog lika, frajera s ulice koji je u poderanim hlačama i patikama otišao u rat. Priča o Hašu nije završena, stripom sam izvršio prvi dio svoga zavjeta. Nastajao je u mojoj glavi, spontano i podsvjesno još od 1992. godine, jer nisam i neću prestati tražiti istinu o Haševoj sudbini. Svaki sam, pa i najmanji trag, slijedio, skupljao informacije, dokumente. Prvi strip o Hašu je iz 2014., i dio je monografije "Domovinski rat u stripu", drugi ima 84 stranice, i ima još prostora, ali samo u slučaju - ispunjenja mog zavjeta. Jer volio bih strip završiti i trećom cjelinom, u jednoj knjizi, jednog dana kada zapalim svijeću na poznatom mjestu, kad nađem(o) Haša. Kad se duša našeg prijatelja, a i moja, smiri. Tada će priča o Hašu biti završena.

Ratnim 1990-im kao strip-autor, a i sam hrvatski branitelj, bavite se godinama. Rekli ste da je to "ostavština za budućnost mladim generacijama".

- Počeo sam objavljivati 1986. godine, gotovo će 40 godina crtanja. Crtao sam i tijekom rata ratne stripove, objavio strip "Luka specijalac" 1991. i 1992. godine. Strip "1991.", posvećen stradalim prijateljima, izišao je 1992. Moji radovi vezani uz Domovinski rat ostavština su za budućnost mladim generacijama, kao i zalog da poginuli branitelji nikada neće biti zaboravljeni. Prema mišljenju Ministarstva branitelja strip-album "Vukovar: HAŠ", između ostaloga, "iznimno je djelo koje će donijeti svježi i originalni pristup koji o Domovinskom ratu svjedoči kroz priču o prijateljstvu, temeljen na stvarnim događanjima i likovima". U kratkom vremenu, slabo poznata priča o RV-u, Hašu i ostalima, prepoznata je u Hrvatskoj i šire.

Koliko ste stripova s temom Domovinskog rata nacrtali? Imate li plan za još neke?

- Kraćih i neobjavljenih možda desetak. Iz tiska su izišli strip-projekti "Ovčara - krik u noći", i "Anno Domini 1991.". U karikaturalnim strip-albumima"„Idemo na Dunav!!!" i "Tri panja na otoku sreće", također ima ratnih elemenata. U 2013. počeo sam strip o stradanjima na Veleprometu, zasad je nedovršen, kao i strip o PTSP-u iz 2014., za kojeg vjerujem da će biti zanimljiv široj publici, jer PTSP opisuje očima braniteljske populacije. Razradio sam i opširni sinopsis jedne jako zanimljive povijesne priče. Volio bih nacrtati karikaturalni, ili strip opuštene tematike, jer ratni na mene djeluju stresno u trenutku crtanja. Ali, suđena mi je ratna tematika...

Osim autorskih stripova, radili ste i mnoštvo ilustracija za knjige, pa i dokumentarne filmove, tematike ratne 1991. u Hrvatskoj za niz autora?

- Odradio sam dosta ilustracija ratne tematike za razne autore i prigode. Tako i za knjigu"Vjera u beznađu", časne sestre Damire Biškup, dobre duše vukovarskog ratnog pakla. Moje dvije ilustracije vukovarskog vodotornja prigrlila je braniteljska populacija i domoljubi diljem svijeta. Tvorac sam ratnih grbova postrojbi SJP-ova "Delta" i "Daltona". U dokumentarnim filmovima sam ilustrator, suradnik, pa i pripovjedač - "Kad vrane zapjevaju", u kojem je i Haš, "Život sa slikama" o mom radu, "Priče heroja Vukovara", "Vukovar 91", "Vukovarska pasija i križni put", dokumentarni serijal "Heroji Vukovara"…

Vaš strip je i u školskom programu, a riječ je o jednom od najstrašnijih zločina, onome na Ovčari?

- Od 2007. strip "Ovčara - krik u noći", i "Ovčara - Scream In The Night", rješenjem Ministarstva prosvjete i športa imenovan je pomoćnim nastavnim pomagalom u osnovnim i srednjim školama, predstavljen je i u čitanki za 4. razred gimnazije. Kadrovi i stranice iz strip-albuma "Vukovar: HAŠ", uvršteni su u dio tematske cjeline o ratu i poraću, u istu čitanku.

Vaši crteži i ilustracije po cijeloj su Hrvatskoj "u službi" izrade murala na javnim površinama? Aktivni ste i u školi stripa...

- Već godinama ekipa muralista Torcide, uz korektan odnos, koriste kadrove mojih stripova ratne tematike diljem Hrvatske. Osjećam ponos u svakom prolasku pokraj njih, bilo kod škole u Budrovcima, u središtu Bogdanovaca, ili uz Jadransku magistralu, posebice kada vidim kadrove iz stripa "Vukovar: HAŠ". Vjerujem da je to doprinos i ostavština nas i naših prijatelja, branitelja koji su stvorili državu u znoju i krvi. Aktivno od 2009. godine održavam strip-radionice za djecu i mlade kroz suradnju s udrugama i razne projekte, u Hrvatskoj i BiH. Radim i knjigu "Škola stripa kroz radionice" s približno 400 stranica, kao ostavštinu mladima.