Sjajnog orahovačkog umjetnika Tomislava Torjanca korona nije ni usporila ni omela u stvaranju. Kako nema djeteta koje nije odraslo uz Crvenkapicu, legendarnu bajku braće Grimm, Torjanac je djevojčicu u crvenom ogrtaču modernizirao.

Iz tvoje crtaonice stalno stiže nešto novo. Ovaj put si od poznate bajke napravio modernu priču, ali s istom po(r)ukom?

- Da, priča o Crvenkapici ostala je nepromijenjena, ali sam ju ilustracijama nastojao što više približiti današnjoj djeci. Bio je to jedini pristup koji mi se učinio smislenim kada sam se odlučio primiti posla. Crvenkapicu sam, tako, prikazao kao suvremenu djevojčicu u crvenoj majici s kapuljačom, bedževima, ruksakom, i s crvenim tenisicama na nogama. Na naslovnici u ruci drži

skateboard, a šumskim putem do bake vozi bicikl. Lik vuka također je prilagođen vremenu u kojem živimo - visok je, nabildan, zapravo, toliko je pun sebe da često ne stane u kadar, stalno puši, odjeven je u trenirku, pogleda skrivenog iza sunčanih naočala. Šumskim stazama vozi se u džipu, nimalo ne mareći za raslinje. Naravno, morao sam voditi računa o tom da ilustracije i klasičan, lektirni tekst ostanu u sprezi. Primjerice, u izvornom tekstu Crvenkapica na odlasku pruži majci ruku, što je za današnju djecu dosta nerazumljiva, arhaična gesta. To sam pružanje ruke na ilustraciji pretvorio u Daj pet!, odnosno Crvenkapica i majka pljesnu se dlanovima, što je cool, i uklapa se u Crvenkapičin imidž. Općenito, jako mi je važno da likove koje ilustriram prikažem tako da imaju karakter, odnosno da nisu bezlični te da se relativno lako može zamisliti njihov život i izvan okvira priče u slikovnici.

Crvenkapici je prethodilo Ružno pače, a tu su i Grga Čvarak Ratka Zvrka te Kako živi Antuntun Grigora Viteza koje si odličnim idejama i ilustracijama približio današnjoj djeci radi ukazivanja na opasnosti koje danas prijete?

- U svakoj se slikovnici koju ilustriram trudim kroz ilustracije ukazati na određenu temu ili problematiku. U Kako živi Antuntun to je važnost prihvaćanja različitosti, u Grgi Čvarku činjenica da nitko nije ni potpuno dobar ni potpuno zao, u Ružnom pačetu vršnjačko nasilje...

Crvenkapice je izniknula iz pera braće Grimm prije dva stoljeća, a i danas je jedna od prvih koje pričamo djeci i unucima, želeći ih pripremiti da što sigurnije iz svoga nevinog dječjeg svijeta zakorače u svijet odraslih. Vuk pritom nije pravi šumski vuk, nego je riječ o arhetipu nečega što je opasno i lukavo, nečega što nema dobre namjere prema nemoćnima i slabijima od sebe. Nažalost, činjenica je da i današnje Crvenkapice vrebaju vukovi - doduše, nešto drukčijeg izgleda i naizgled simpatičniji od starih šumskih grabežljivaca, ali ništa manje opasni. Moderni su vukovi promijenili dlaku, ali ne i ćud - i dalje su vješti prodavači magle malenim djevojčicama i dječacima, ali i njihovim bakama. Upravo zato u mojoj interpretaciji vuk stalno puši, a sve što izgovara simbolički je obavijeno dimom cigarete. Čak se i na naslovnici vuk pojavljuje u obliku dima iza Crvenkapice.

Poznavajući tvoj rad i predanost poslu, zasigurno ima još mnogo toga što čeka ugledati svjetlo dana?

- Trenutačno radim na ilustracijama za knjigu Đuro Hodalica Ante Tomića - njegovu prvu knjigu za djecu. U priči je riječ o čvorku Đuri koji ispadne iz gnijezda, i zbog toga ima strah od letenja, pa ne leti, nego hoda. Kao što je za očekivati, tekst obiluje osebujnim likovima, vrlo je duhovit i poučan. Veseli me rad na ilustracijama, a knjigu ću i grafički oblikovati. Nakon toga nastavit ću s ilustriranjem slikovnica i knjiga za djecu.

Kakvi su planovi za nastavak godine? Izložba?

- Nemam u planu. Posljednjih godina dosta sam radio na likovnom oblikovanju plakata, naslovnica knjiga, i glazbenih albuma. Ove se godine planiram posvetiti knjiškoj ilustraciji. Knjiga mi je oduvijek bila najzanimljiviji medij, i baš nju vidim kao najbolji “izložbeni prostor” za svoje radove. n