ĐAKOVO
Pet mjeseci nakon što su u lipnju održani 21. Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara, u dvorani Florentini proteklog su vikenda njihovim laureatima dodijeljene nagrade ove književno-kritičarske manifestacije. Pravilo Susreta je, naime, da se one dodjeljuju naknadno, a ove godine pripale su trojici autora, među kojima jednom postumno. Dobitnici Nagrade Julija Benešića za najbolje knjige književnih kritika u ovoj godini su Tomislav Žigmanov iz Subotice, za knjigu “Vivisekcije književnosti: vojvođanske i ine književne teme” (Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice), i Božidar Alajbegović iz Rijeke za dvije knjige kritika «Paralelni svjetovi» (Litteris, 2018.) i “Lib(r)ido” (Litteris, 2018.). Povelja uspješnosti Julija Benešića postumno je dodijeljena Vlastimiru Kusiku, povjesničaru umjetnosti iz Osijeka, autoru knjige "Adresa". Dobitnike nagrada i te večeri u Đakovu okupljene brojne književnike pozdravio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Đakovu Vlado Filić, ocijenivši kako su se Đakovački susreti nametnuli kao prva književno-kritičarska manifestacija u zemlji. – Susreti književnih kritičara ponos su grada Đakova, kultura je uvijek tražila utočište u našem gradu, počevši još od Josipa Jurja Strossmayera pa nadalje, učinivši ga njenim utočištem - rekao je zamjenik gradonačelnika Robert Francem.- Bez valorizacije, bez interpretacija, tumačenja, kanonizacije, proces književnog stvaralaštva nije cjelovit - kazao je Žigmanov, ističući da je uloga književnih kritičara, odnosno onih koji dolaze iz kulture “cijeniti, vagati, mjeriti ono što postoji na tržištu, ono što je baština, i na taj način pridonositi ne samo popularizaciji, nego pojašnjavanju onoga što jest književno stvaralaštvo”. Za Alajbegovića, kako je rekao, dobivena Nagrada Julija Benešića potvrda je njegovom dugogodišnjem radu, ali i književnoj kritici u nas uopće. Kako je rekao, «književna kritika piše se za zainteresiranu čitalačku javnost da bi se odvojilo žito od kukolja, jer danas imamo bogatu produkciju i književna kritika trebala bi imati značaj veći nego ikada, a važna je da bi ukazala na ono što valja u toj bogatoj produkciji i na ono što je manje vrijedno”. Goran Rem govorio je o Vlastimiru Kusiku i njegovoj, kako je rekao, «svenazočnosti u Osijeku i njegovoj kulturi». Za Kusika je rekao da je “osobnost koja je Osijeku strahovito značajna, jer 40 godina Osijek ima zrcalo svog identiteta u Kusiku”.