Ivanu Trojanu za knjigu Malo pa ništa, dramu Antuna Gustava Matoša, objavljenu u knjižnici Matošev milenij Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskog, dodijeljena je Povelja Dana Josipa i Ivana Kozarca, za "stručni rad priređivanja dramskog Matoša i na znanstvenu studiju kojom je opremio ovaj povijesni početak knjižnice Matošev milenij".

Ivan je Trojan humanistički znanstvenik iz mlađe garde hrvatske teatrološke i dramatološke scene, osječki izvanredni profesor Filozofskog fakulteta, na kolegijima Nove hrvatske književnosti i Moderne drame. Nagrađen je Poveljom Dana kritičara u Đakovu 2011. za knjigu kritika Talijina maska.

Njegov opus, inače disertacijskog "Ogrizovićologa", već broji sedam knjižnih naslova, što u samostalnim studijskim monografijama, što u prirediteljskom autorstvu. Njegov je monumentalni izbor, antologija – naslovljena Tranzit - iz suvremene hrvatske drame, objavljen 2012. na mađarskom, u sklopu dvodesetljetnoga nakladničkoga reciprocitetnoga niza Baranja & Slavonia Project.

Trojan, također, od 2014. do 2018. potpisuje puno suautorstvo u temeljnom nacionalnom šestknjižju Cvelferica, gdje posebno autorski radi na svesku Cvelferica, ili su to trnci kakve samo neizvjesnost i iščekivanje mogu proizvesti. Akademik Senker Trojanovu cvelferistiku drži dragocjenom i nacionalno sinegdohalnom.

Nije ta drama bila nepoznata niti nereferirana, ali njena recepcijska zakutnost je ipak iznimno intrigantna. Matošu je, podvlači Trojan, bila posebno važna, baš je inzistirao na njenu scenskom postavljanju, no – nije se dogodio njen scenski život sve do šezdesetak godina kasnije, sve do početka sedamdesetih prošloga stoljeća i označavanja svojevrsnih većih obljetnica. Trojan nam dramu donosi organski logično opremljenu autorovim vlastitim grafo-rješenjem, Trojan nije nekritički zagovornik ovoga intrigantnog poetološkog dokumenta, nego osvjetlitelj mogućnosti da se najznačajniji hrvatski književnik uopće, burni Panonac Matoš, iščita u prizorima koji oblikuju scensku napetost uz razotkriveno ogromnu i ispraznu ljusku društva uz glupost i ljudsku površnost. N.Vek. n