Zvjezdane konstelacije vratile su se u plesno držanje. Prvu epizodu nove sezone “Plesa sa zvijezdama” prošle smo subote gledali u programu HRT-a. Deset parova, ocjenjivački žiri i uigrani voditeljski dvojac zabavljat će nas do kraja godine. Uoči sutrašnje druge epizode, u kojoj će prvi par napustiti natjecanje, donosimo razgovor s Barbarom Kolar i Duškom Ćurlićem, voditeljskim parom koji već dugo pleše uigranim koracima.

Barbara i Duško, posao vas je ponovo spojio u projektu “Ples sa zvijezdama”. S kakvim željama i osjećajima ulazite u novu sezonu, 13 godina nakon posljednje koju ste vodili?

Barbara: Temeljni je osjećaj bez ikakve sumnje sreća! Uz “Ples” me vežu predivne uspomene jer se radi o iznimno atraktivnom formatu, kakvog do tada na našim televizijama nije bilo, pa i danas svoje sudjelovanje u njemu smatram istinskim privilegijem. To više što mi je to bio prvi veliki projekt koji sam radila s fantastično kreativnom i entuzijastičnom ekipom Zabavnog programa. Usudit ću se pomisliti da to što sam na istome mjestu i 20 godina poslije nekako znači da sam opravdala povjerenje. I da, zahvalna sam na prilici da se ponovo uživo veselim tim šljokicama i perjem ispunjenim napetim i neizvjesnim subotama.

Duško: Prije svega osjećam veselje što ponovo zajedno radimo i što ćemo osam tjedana guštati u svemu što nam ovaj povratak donosi. “Ples” je apsolutno jedan od dražih projekata koje smo skupa vodili, i to osam sezona. Izazov je definitivno, a na neki način potpuno nova priča u koju ponovo ulazimo. Vremena se mijenjaju, sve se mijenja, pa tako i pristup emisiji koju sam zaista volio raditi. Ono što je definitivno isto, ako ne i veće, jest ljubav i respekt prema poslu i prema kolegici Barbari.

Dario Njavro/HRT

Kako doživljavate ples kao vještinu koju ne zna svatko, ali koja nesumnjivo čuči u svakome od nas te biste li se dobro snašli u izazovima koje se svaki tjedan postavlja pred kandidate emisije?

Barbara: Iskreno, mislim da nitko od kandidata ne zna stvarne dimenzije tih izazova dok se s njima izravno ne suoči. Divno mi je promatrati ih kako iz tjedna u tjedan otkrivaju sebe i svoje potencijale, suočavaju se sa strahovima i s radošću trijumfiraju kad uspiju otplesati najbolje što znaju i mogu. A o tome kako bih se ja snašla u plesnim cipelicama, nezahvalno je nagađati - neki kandidati za koje mi se činilo da su laki i lepršavi na podiju su bili kao da su im noge u betonskim blokovima. I obrnuto. Sigurna sam jedino da bih upoznala potpuno nove razine boli u mišićima za koje nisam ni znala da ih imam.

Duško: Osobno, ne bih imao hrabrosti za takvo nešto, ali ne vidim to kao neki minus. I vođenje ovakve emisije iznimno je zahtjevna vještina. Divim se ljudima koji se usude i koji su zaista posvećeni tome iako nisu profesionalne plesačice i plesači.

Prije točno 20 godina gledali smo prvu sezonu “Plesa sa zvijezdama”, s vama dvoma u voditeljskim ulogama, a to vam je ujedno bila i prva televizijska suradnja. Kako se prisjećate te 2006. i tog projekta koji je na neki način “zapečatio” vas dvoje kao “vječni” voditeljski par?

Barbara: Pa da je samo to ostalo kao baština prvog “Plesa” - vrijedilo bi! Duško i ja doista smo se nevjerojatnom brzinom skužili na sceni i tako je ostalo do danas - izvrsno se razumijemo, s lakoćom dopunjujemo i bezrezervno podržavamo, što god da radimo. Iako nismo bili bliski prijatelji, pa onda to samo prenijeli pred kamere, kako bi se moglo pretpostaviti, generacijska bliskost, slični interesi i stupanj ljubavi i odgovornosti prema poslu očito su se spojili na najbolji mogući način. Zanimljivo je kako je to odmah osjetila i televizijska publika jer je već do kraja te inicijalne sezone postalo sasvim uobičajeno da me nepoznati ljudi u svakoj prilici pitaju gdje je Duško i čude se ako kažem da ne znam.

Duško: Čudno je gledati sebe otprije 20 godina, ponekad si uvjeren da si sve to zaboravio, a onda navru lijepa sjećanja, detalji iz emisija, anegdote... Lijepo vrijeme kad gledaš s ove distance, pogreške i pogodci, ali definitivno veliko i lijepo iskustvo. I ako nas ljudi po tome povezuju, onda je to zbilja kompliment.

Dario Njavro/HRT

“Ples sa zvijezdama” prema mnogim je izvorima najgledanija emisija u svijetu, zbog mnogih inačica u drugim zemljama. Što biste rekli koja je, svih ovih godina, tajna “Plesa” u nas i u svijetu?

Barbara: Čini mi se da je “Ples sa zvijezdama” pogodio savršenu mjeru blještavila i glamura, koji nikad ne prelazi granicu dobrog ukusa - zabavno je na neki fini, dostojanstveni način. Dobra glazba, jasno, igra važnu ulogu, baš kao i gledateljska radoznalost da provjerimo kako se ljudi iz javnog života koje poznajemo na temelju profesionalnih postignuća snalaze na terenu koji nije njihov. Nije zanemariva ni činjenica kako je svatko od nas bar nekad u životu pokušao plesati, a čak i ako se pokazalo da nema dvije lijeve noge, kako bi sve na kraju izgledalo jednostavno i lijepo, morao se potruditi. Pa kad kroz to iskustvo promatrate ples po strogim sportskim pravilima, osam koreografija u osam tjedana, nastup uživo pred publikom i milijunskim auditorijem pred ekranima, spontano stvorite zdravu dozu divljenja i poštovanja prema ovakvom obliku televizijske zabave.

Duško: Ljudi su željni ljepote, nečega pozitivnoga, nečega što se ne prenemaže i ne pravi bedake od ljudi, nečega što ih bar na nekoliko sati povede u neki drukčiji svijet, dalek od stvarnosti koju živimo. To je onaj, nazovimo ga, romantični dio ove priče, koji svakome ponekad treba.

Govoreći o tome, možete li se prisjetiti kakva je bila popularnost emisije i utjecaj koju je ona imala u domeni televizijskog programa, ali i “društveni utjecaj”, s obzirom na to da je emisija uvelike popularizirala ples?

Barbara: Šou je doista gotovo preko noći postao pravi hit i probudio golem interes za ples - oni koji nisu znali, poželjeli su naučiti bar osnove, oni koji su zanemarili svoje vještine, počeli su se ponovo okupljati na plesnim druženjima. Plesne su škole bile pune, a otvarale su se i nove. Zvijezde, ali i njihovi profesionalni učitelji, postale su najtraženiji gosti na društvenim zbivanjima, a situacije iz šoua prepričavale su se danima. I sve to prije ere društvenih mreža!

Duško: Plesne škole bile su pune, nije bilo događaja (eventa) na kojemu netko nije zaplesao neki od plesova koje smo promovirali u emisijama. Komentiralo se, pisali su se cijeli eseji o emisiji. Drukčija su vremena bila. Danas je sve brže, društvene mreže su tu, sve je dostupno. I u redu, svako vrijeme nosi svoje, ali ipak mislim da je uvijek sadržaj puno važniji od forme, pa ćemo težiti da tako i dalje bude. Možda uspijemo (smijeh). Bilo bi lijepo bar malo pomaknuti granice.