RTL nas ovog rujna vodi put Azije. I to ekspresno. “Asia express” pred kandidate stavlja izazov putovanja kroz ezoteriju Dalekog istoka. Dok ne saznamo kandidate napete televizijske utrke, u intervjuu u televizijskom prilogu predstavljamo Antu Travizija. Uz Šibenčanku Antoniju Blaće, Travizi je zaštitno voditeljsko lice nadolazećeg šoua, a u razgovoru nam otkriva brojne azijske zanimljivosti.

Ante, uskoro ćemo vas gledati u novom šouu “Asia Express”. Kakav je šou u pitanju i kakva je vaša uloga u njemu i prema kandidatima?

- Šou je vrlo slojevit, dinamičan i zabavan. Dakle, to je utrka timova. Dobro, što s tim? Nemaju smještaj, nemaju prijevoz i nemaju love. Zato što je znalo biti prilično izazovno i mislim da će se gledatelji povezati i zamišljati sebe u tim situacijama. Taj šou u nama budi onaj nagon za preživljavanjem. Ja sam u ulozi suvoditelja. Sudjelujem, naravno, s Antonijom u voditeljskom segmentu, a ponajviše sam na terenu blizu kandidata. Najavljujem, objašnjavam i ponekad odrađujem identične zadatke kao i naši kandidati da možemo istinski shvatiti i osjetiti kako je njima. Ponekad imam taj luksuz da im dajem nekakve svoje tajne misije koje im dodatno zapaprim. Možemo reći da nisu uvijek bili sretni kad bi me vidjeli.

RTL

Govoreći o šouu, koji je glavni cilj kandidata i kako su se snašli u zadacima tijekom emisije?

- Jednostavno, na kraju dana, šou je utrka. To i gledatelji moraju imati na umu, ali mislim da će to i brzo shvatiti kad vide naše kandidate koji su se snašli maestralno. Kandidati su egzaktni, kreativni i strašno opasni, pritom mislim na njihove fizičke i psihičke sposobnosti. Neki manje, neki više, naravno, ali mislim da gledatelje čeka poslastica. Iskreno, tijekom snimanja smo se toliko puta iznenadili da i sami nismo mogli vjerovati kakve kandidate imamo. Strašni igrači - to je sve što ću reći.

Gdje i u kojem razdoblju je šou sniman te koliko je sve trajalo?

- Sve je počelo u Kambodži. Nakon toga smo došli u mistični Laos o kojem, iskreno, nisam imao nikakvog pojma. Došao mi je kao osvježenje, pa čak i u pitanju hrane jer je bilo dosta europskog utjecaja. Nakon nekog vremena zaželiš se malo poznatih okusa. Tajland je s razlogom, kao uređenija zemlja, došao kao desert. Već smo bili dobro uhodani, osim što voze lijevom stranom. To smo morali jedino pripaziti.

U kojem segmentu vas je iznenadila i razveselila Azija i njezina ezoterija?

- Ponajviše ljudi. Toliko dobrote i neiskvarenosti u tim ljudima da to nisam nikad u životu vidio. Ne znam je li to do ekonomskog stanja ili budizma, rekao bih da je pomalo i jedno i drugo. Ljudi su toliko, da kažem, chill da mogu zamisliti kako te zemlje toliko “zavedu” zapadnjake da neki dođu živjeti tamo. Kao osoba koja je studirala ekonomiju, moram priznati da sam jako uživao u cijenama. Povratak u Hrvatsku bio je ekonomski šok za mene. “Kako misliš ne mogu naručiti vrhunsko jelo i piće za tri dolara?!” Inflacijo, pusti nas da živimo. Tamo se ne priča o Hormuškom tjesnacu svaka dva tjedna. Možda i pričaju, ali vjerojatno nisam razumio (smijeh).

SAŠA ĆETKOVIĆ

Što vam je bila najteža pojedinost na putovanju?

- Poprilično sam komotan čovjek i volim neke svoje stvari i rituale koje tamo nisam imao. Najviše mi je nedostajao onaj pravi naš espresso da započnem dane. Muku sam mučio s kavom gdje god bih stigao. Znalo je biti i solidnih, ali u Aziji rijetko gdje poznaju koncept talijanskog espressa koji mi pijemo. Snimanja su znala biti u rane sate, s čim nemam problem, osim ako nema kave koju sam spomenuo. Dakle, sve se oko toga vodi. Možemo gdje hoćemo, ali mi osigurajte dobru kavu, hahaha. Ponekad smo imali problema s komunikacijom jer lokalci jako slabo znaju engleski, pogotovo u Kambodži i Laosu. U restoranu ne bih ni znao što naručujem, a kamoli što jedem. Ti nešto pokažeš, oni kimnu glavom i nadaš se da je to to što si rekao. Tajland je turistička zemlja koja puno bolje poznaje engleski, pa smo imali manje nerazumijevanja. Doduše, ima i šarma u tom nerazumijevanju, kad jedni drugima pokušavate rukama i nogama prenijeti informaciju. U nekom momentu od muke počneš pričati hrvatski, oni tebi, primjerice, na laoški i uspijete se dogovoriti. Kako? Nitko ne zna.

Koliko ste prije polaska znali o Aziji te jeste li mogli nagovijestiti što vas očekuje?

- Znao sam da su ljudi dobri i susretljivi, da je mango najbolje voće i da se pripremim na veliku vrućinu, odnosno, klišejsku rečenicu - ma, nije toliko vruće koliko te vlaga ubije. Laos je bio svježiji jer je na višoj nadmorskoj visini i ima više planinskog područja.

U emisiji ste uz bok s Antonijom Blaće. Kako ste surađivali s prekaljenom voditeljicom i kakva je atmosfera?

- Antonija Blaće je s razlogom omiljeno TV lice već toliko godina. Kakva je na TV-u, takva je i uživo. Imam samo riječi hvale za nju. Njezino mi je iskustvo jako pomoglo i mnogo sam naučio od nje. Kad nas vidim zajedno na ekranu, istovremeno mi djelujemo komični i kao da savršeno funkcioniramo. Njezina profesionalnost i moja suprotnost djeluju kao dobra kombinacija. Bilo je smijeha, šale, ali i momenata kada smo trebali biti malo oštriji. Jesmo li bili good cop i bad cop, to je na gledateljima da procijene.

I za kraj, kako biste našim čitateljima opisali emisiju “Asia Express” i zašto je treba gledati?

- Znate onaj osjećaj kad ste išli s ekipom na najbolje putovanje uopće i nemate pojma kako ste došli živi kući? Sve to, plus još u Aziji... S jednim eurom u džepu… Vidimo se ovog rujna na RTL-u!