Voditelj u studiju je ogledalo i kruna timskog rada cijele redakcije. Moja uloga je dati ozbiljnost ili emociju vijesti
Nakon najavljenog transfera Petra Pereže s Nove TV u program RTL-a prepoznatljivo lice informativnog programa našlo se u voditeljskoj poziciji svog prvog “RTL-a Danas”. Petar Pereža godinama odaje smirenu figuru čitajući najvažnije vijesti iz zemlje i svijeta, a povrh toga živi miran život obiteljskog čovjeka.
U povodu prelaska u program RTL-a razgovarali smo s Petrom Perežom.
Vijest o vašem prelasku na RTL imala je popriličan odjek u javnosti. Kako je došlo do vašeg transfera te jeste li uzbuđeni ususret novom angažmanu u poznatoj ulozi?
- Svaka velika promjena nakon punih dvadeset godina na jednom mjestu prirodno izaziva interes javnosti. Do transfera je došlo u trenutku kada su se moji profesionalni motivi i želja za novim izazovom savršeno poklopili s modernom i dinamičnom vizijom informativnog programa RTL-a. Tu moram naglasiti veliku potporu i želju samog vodstva RTL-a Hrvatska i CME grupacije da se priključim njihovim redovima, čime su mi iskazali veliku čast i priznanje za minuli rad. Što se tiče uzbuđenja, ono itekako postoji. Bez obzira na godine provedene u studiju, imam veliko poštovanje prema radu svojih kolega u čije redove sada dolazim! Radujem se novoj energiji, novim izazovima i novom koraku naprijed.
S toliko godina karijere, što biste istaknuli najzahtjevnijom sastavnicom posla kojim se bavite, a, usto, koji su vam najljepši i najdraži trenutci?
- Najzahtjevnija sastavnica je definitivno održavanje kontinuiteta sabranosti i visoke koncentracije u kriznim situacijama, kada se program uživo mijenja iz sekunde u sekundu. Gledatelji vide mirnog voditelja, ali u slušalici vam istovremeno javljaju tri nove informacije, režija mijenja raspored priloga, a vi morate ostati jasni i točni. S druge strane, najljepši trenutci su upravo oni u kojima osjetite da ste svojom pričom ili izvještavanjem pomogli malom, običnom čovjeku ili kada kroz ekran uspijete prenijeti čistu, iskrenu ljudsku radost. Povjerenje i povratna informacija od gledatelja koji vas puštaju u svoje domove najveća su nagrada ovog posla.
Kakav je osjećaj već dugi niz godina gledateljima predstavljati najznačajnije novosti iz zemlje i svijeta, a potom i najavljivati priče kolega novinara koji obrađuju teme? Vidite li se kao svojevrsni narator svih događaja koji nastaju?
- Osjećaj je to goleme odgovornosti, ali i ponosa. Voditelj u studiju jest na neki način narator, ali on je zapravo ogledalo i kruna timskog rada cijele redakcije. Moja uloga je donijeti kontekst, dati ozbiljnost ili emociju vijesti, te na najbolji mogući način uvesti gledatelja u ono što su moji kolege novinari, snimatelji i montažeri tjednima ili satima mukotrpno stvarali na terenu. Mi smo u službi te informacije i u službi javnosti, i to je uloga koju iznimno poštujem, ali i koja me zadužuje.
Što činite da vam sve vijesti, ponajprije one tužne i negativne, ne utječu na vaš mir i vašu osobnu svakodnevicu?
- To je proces koji se uči godinama. Na početku karijere svaku tešku ljudsku sudbinu nosite kući i proživljavate je danima. S vremenom morate izgraditi profesionalni obrambeni mehanizam kako biste zaštitili vlastiti mir, jer ako vas emocije potpuno preplave, više ne možete biti objektivan profesionalac u studiju. Što se tiče filtra i štita - to je moja obitelj. Kada nakon napornog dana i teških vijesti uđem u krug svog doma, zagrlim suprugu i djecu, “teška stvarnost” ostaje iza zatvorenih vrata, a ja se vraćam onome što uistinu puni moje baterije.
Čitanje vijesti zahtijeva visoku razinu govorništva standardnog hrvatskog jezika. Kako ste u početcima karijere, a onda i poslije, odmicali od dijalekata i raznih naglasaka? Je li vam to ikada bio zadatak?
- Kao rođenom Dalmatincu, to mi je u početcima bio itekako ozbiljan zadatak (smijeh). Splitska ikavica i specifičan naglasak dio su mog identiteta, no standardni hrvatski jezik u informativnom programu je zakon koji se mora poštovati. To je zahtijevalo dosta rada i učenja s fonetičarima, vježbe disanja, dikcije i akcentuacije. S vremenom to postane automatizam – u studiju se prebacite na savršeni standardni jezik, a čim se kamere ugase i čujem se s mojima u Dalmaciji, vraćam se svom prirodnom dijalektu. To je ljepota našeg jezika.
Tko vam je za karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?
- Najbolji savjet dobio sam na samim početcima od starijih, iskusnijih kolega s radija, a glasio je: “Uvijek budi to što jesi i nemoj glumiti nikoga drugoga. Kamera i mikrofon osjete svaku neiskrenost.” Taj savjet me vodio kroz cijelu karijeru. Možete imati savršen glas i izgled, ali ako vam gledatelj ne vjeruje i ako ne osjeti vašu autentičnost, sve pada u vodu.
S obzirom na to da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koja su vama omiljena TV lica, neovisno kojom se formom bave?
- Iznimno cijenim profesionalce koji imaju karizmu i koji su sposobni držati pažnju gledatelja satima, bez obzira na žanr. U informativnom programu uvijek cijenim kolege koji donose mirnoću i stabilnost. S druge strane, izvan informativnih formata, uvijek rado pogledam vrhunske autore dokumentarnih filmova ili putopisa, koji imaju taj dar da vas kroz ekran odvedu na putovanje i prenesu vam priču na neposredan, topao, a opet edukativan način.
Kada ne proizvodite televizijski program, uz kakav se sadržaj opuštate ispred malih ekrana?
- Iskreno, kada sam kod kuće, televizor nije baš često na informativnim kanalima, jer mi je potreban odmak od posla. Najviše se opuštam uz kvalitetne dokumentarne serije, povijesne formate ili dobar obiteljski film. Ipak, u ovim trenutcima, moj omiljeni sadržaj i najljepši “program” koji pratim uživo su prve geste i osmijesi moje jednoipolmjesečne kćerkice Mari Charbel. To je pravi reality show koji nadmašuje bilo koji televizijski format.
