Klaustrofobična priča o gubitku, identitetu i strahu
Gradi napetost postupnim otkrivanjem istine, brišući granicu između nadnaravnog i psihološkog horora
Iako su filmovi o mumijama nerijetko bili sinonim za pustolovinu, egzotičan pustinjski krajolik te kakav lov na blago (rubešijanski, šifra: “Mumija”, 1999.), novi film o mumiji, “Mumija – film Leeja Cronina” (“Lee Cronin’s The Mummy”), s akcije i spektakla na kakav smo naviknuli skreće na nešto intimnije, mračnije, no posve uznemirujuće – horor koji proizlazi iz obitelji.
U režiji redatelja Leeja Cronina, koji je već privukao pažnju filmom “Zla smrt: Buđenje”, ova reinterpretacija fokusira se na priču novinara Charlieja i njegove supruge Larisse. Njihov život zauvijek je obilježen nestankom kćeri u pustinji, no osam godina poslije djevojčica se iznenada vraća. Ono što bi trebao biti trenutak olakšanja i sreće ubrzo se pretvara u noćnu moru – jer postaje jasno da se vratilo nešto što je samo nalik na njihovo dijete. Film gradi napetost postupnim otkrivanjem istine, brišući granicu između nadnaravnog i psihološkog horora.
U glavnim ulogama pojavljuju se Jack Reynor i Laia Costa kao roditelji suočeni s nezamislivim, a Natalie Grace tumači djevojčicu čiji povratak pokreće niz jezivih događaja. Uz njih, film dodatno proširuje svijet priče nizom likova koji postupno otkrivaju da je riječ o dijelu mnogo većeg, mračnog rituala povezanog s drevnim silama.