Još jedno izdanje jedinstvenog Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, ovogodišnje 22., koje će se održavati od 19. do 26. travnja u Kaptol Boutique Cinema, donosi 112 filmova podijeljenih u šesnaest programskih cjelina, koji kritički progovaraju o surovoj stvarnosti, pa festival i ove godine svjedoči o dokumentarnim uradcima kao obliku umjetničkog i društvenog izraza koji je od nasušne potrebe, najavljeno je to u Kaptol Boutique Cinema.

Ovogodišnji filmovi – 20 naslova koji će se prikazati u Međunarodnoj konkurenciji te 18 naslova u Regionalnoj konkurenciji – daju pogled na svijet obilježen krizama, promjenama i osobnim pričama koje ih nadilaze. Nadolazeće izdanje festivala tako donosi stotinjak projekcija filmova dugog, srednjeg i kratkog dokumentarnog metra, koji su odabrani između više od dvije tisuće prijavljenih, a osim projekcija filmova, posjetitelje i ove godine očekuje niz popratnih događanja, od Foto Doxa i Audio Doxa, DoXXL-a i masterclassova, do industrijskog programa ZagrebDox Pro: Slow Pitch.

Ipak smo zajedno

Na važnost festivala koji dokumentarnim uradcima skreće pažnju na ono manje vidljivo te nas ujedno i podsjeća da nismo sami, osvrnuo se i direktor festivala Nenad Puhovski.

– U vremenima kada se svakodnevno na raznim platformama objavi oko pet milijuna sati videa, kada skromni dokumentarac stoji tek jedan posto budžeta dodjele Oscara, kada redakcije iz dana u dan odlučuju na koje će svjetsko ratište uopće poslati ekipu, a granica između umjetnog i »stvarnog« postaje sve nejasnija – programiranje dokumentarnog festivala zahtjevnije je nego ikada. No, upravo tada javlja se jednostavna spoznaja: mi smo tek predselektori. Imamo publiku koja ne samo da vjeruje onome što radimo, nego i sama zna prepoznati, izabrati i procijeniti. I tada postaje lakše. Jer – ne samo na festivalu – u ovom nesretnom svijetu, ipak smo zajedno - kazao je Puhovski.

Uz njega, ovogodišnji program festivala predstavio je i izvršni direktor festivala Hrvoje Pukšec, koji je podcrtao njegovu važnost.

– Imat ćemo projekcija kao prije korone. Imat ćemo oskarovce kao goste u godini kad su dobili Oscare: za film koji smo među prvima u svijetu i sami nagradili. Imamo mladu, motiviranu i strastvenu ekipu koja je uistinu kapilarno povezana s Akademijom dramske umjetnosti. Festival nam je sastavni dio dviju važnih svjetskih i europskih filmskih obitelji: Europske filmske akademije i Cannes Docs. ZagrebDox Pro se konačno ustabilio i pronašao nakon nekoliko godina lutanja. Mogu samo poručiti kolegicama i kolegama te svim ljubiteljima filma: uživajte u svom ZagrebDoxu - istaknuo je Pukšec.

Ovogodišnja međunarodna konkurencija okuplja filmove koji različitim autorskim pristupima zahvaćaju teme ratnih iskustava i njihovih odjeka, sjećanja i trauma, migracija i egzila, obiteljskih i društvenih odnosa, položaja žena, tradicije i promjena u zajednicama, kao i odnosa čovjeka prema prirodi, radu te tehnologiji u suvremenom globalnom kontekstu.

Ratna iskustva

Rat u Ukrajini, koji nažalost ne jenjava, i dalje je tema dokumentarnih uradaka koji daju pogled na surovu ratnu stvarnost iz različitih rakursa; od za film »20 Days in Mariupol« nagradom Oscar nagrađenog redatelja Mstyslava Chernova dolazi film »U 2000 metara do Andriivke« Mstyslava Chernova, koji prati ukrajinske vojnike u pokušaju oslobađanja okupiranog sela, »Divia« Dmytra Hreshka okreće pogled prema prostoru nakon razaranja, a »Poduka iz paleontologije« Sergeija Loznice daje dječji pogled na ratnu stvarnost. Osim takvog kolektivnog ratnog iskustva, dio filmova je usmjeren i na ona individualna ratna iskustva, pa »Sjećanje« Vladlene Sandu rekonstruira ratno djetinjstvo i propituje mogućnost prekida kruga nasilja, »Jedna u milijun« Jacka MacInnesa i Itaba Azzama donosi priču o odrastanju u izbjeglištvu, »Novi počeci« Vivianne Perelmuter i Isabelle Ingold je postratna priča pojedinca o pokušaju pronalaženja smisla, a »Lisica pod ružičastim Mjesecom« Mehrdada Oskoueija bilježi pokušaj bijega tinejdžerice iz nasilne sredine.

»Slijepi za more«

ZAGREBDOX

»Sve moje sestre« Massouda Bakhshija promatra odrastanja triju sestara u Teheranu, »Lomeći prepreke« Sare Khaki i Mohammadrez Eynija daje uvid u političko djelovanje žene i njezin svakodnevni otpor patrijarhatu, Zahraa Ghandour u filmu »Flana« daje priču o teškom životu žena u Bagdadu, a o pitanjima položaja žena u Gruziji bavi se i »Zemlja muškaraca« Mariam Bakacho Khatchvani. Redatelj Ivan Boiko u »Vjetar puše« ukazuje na promjene tradicijskih obrazaca tushetskih pastira, Mira Rema u »Bolje poludjeti u divljini« prati izolirani život dvojice braće, »Zidovi« Sofije Rordam i Nine Paninnguaq Skydsbjerg na temelju odnosa zatvorenice i autorice otvara pitanje povjerenja, autor Michal Marczak u »Razrješenju« portretira iscrpljujuću potragu za sinom, hibridni film »Ispovijesti jednog madeža« Mo Tan preispituje obiteljske odnose i nasljeđe trauma, Natalia Koniarz u filmu »Srebro« prikazuje život u najvišem rudniku Bolivije, a posve aktualno »Prošla nesvršena budućnost« Morteze Ahmadvanda i Firouzeh Khosrovani obiteljskim arhivima i iskustvom egzila povezuje Iran i SAD.

Autorica Tereza Smetanova u »Slijepima za more« promatra globalni sustav pomorske trgovine, dok hibridni film »Sintetičko suosjećanje« Marca Isaacsa propituje granice ljudske emocije i lica u eri umjetne inteligencije.

Ništa manje uzbudljiva nije ni regionalna konkurencija, u kojoj, kako je predstavljeno, osamnaest naslova polazi od života u manjim zajednicama i svakodnevice u kojoj se privatni i kolektivni svjetovi neprestano prepliću, pa se tako otvaraju teme nestajanja i preoblikovanja ruralnih i izoliranih prostora, odnosa čovjeka prema krajoliku i životinjama, ekonomskih i društvenih pritisaka, obiteljskih i generacijskih napetosti te različitih oblika sjećanja, gubitka i društvenih promjena koje se odražavaju u intimnim životima pojedinaca.

Identitet i pripadanje

Ruralna svakodnevica i nestajanje zajednica u središtu su filmova »Vlak prođe svaki dan i nikada ne stane« Vlade Petrija, koji kroz humor i prolaznost bilježi život male sredine, »Pozdrava iz Sekretarijata« Ivana Ramljaka, koji otkriva skrivene slojeve prošlosti te »Otapanja« Nikolausa Geyrhaltera koji podcrtava stanje s klimatskim promjenama.

Odrastanje i život na rubu tematizira »Planina se neće pomaknuti« Petre Seliškar, »Koze!« Tonćija Gaćine propituju sudbinu napuštenog stočarstva, a »Vučja gozba« Jadrana Bobana otvara pitanje straha i nepovjerenja u zapostavljenim sredinama. Nestajanje ruralnog života prati i »Za nekoliko kriški sira« Nikole Boshnakova, »Mora li i konj raditi?« Leonharda Thomasa Pilla donosi surovu svakodnevicu pastirice, a »Mirna Dolina« Sebastijana Borovčaka istražuje nepristupačan krajolik kroz potragu za nestalim čovjekom.

Prirodu kao prostor osobne traume naglašava »Lavandi« Mateje Raičković, »Sjeti se moje pjesme« Jelene Bosanac i Tanje Brzaković govori o nestanku mjesta zajedništva, a »Medo u šparugama« Ivana Grgura o kolektivnoj paranoji u medijskom prostoru. Osobne sudbine u fokusu su filmova »Tako je moralo biti« Olivéra Márka Tótha, koji prati uspon mladog repera, te »Omama« Martina Herra, koji istražuje odnos bake i unuka.

Pitanja identiteta i pripadanja otvara film »Tragovi pripadanja« Tatjane Božić, »Ovaj poželjni stroj« Mine Šimenčić propituje cijenu emigracije, »Slet 1988« Marte Popivode tijelo koristi kao arhiv sjećanja, a »Nemilosrdne« Ise Willinger istražuju odnos roda, moći i filmskog prikaza stvarnosti.