HRT će u nedjelju, 15. ožujka, izravno prenositi 98. dodjelu najprestižnije američke i svjetske filmske nagrade Oscar, a uoči dodjele prenosimo intervju dr. sc. Boška Picule, sveučilišnog docenta i filmskog kritičara, koji već niz godina uz svoje kolege komentatore i komentatorice gledateljima Hrvatske radiotelevizije prenosi dodjele Oscara iz HRT-ova studija na Prisavlju.

Filmskom kritikom Picula se bavi još od kraja 1990-ih kao student, i kao vrstan poznavalac u razgovoru za Komunikacije HRT-a otkriva u čemu je tajna privlačnosti Oscara već gotovo cijelo jedno stoljeće, kako se odlučuje tko dobiva kipić i zašto smo mi kao gledatelji nekada razočarani da naš favorit nije dobio nagradu.

Zašto je Oscar bio i ostao najprepoznatljivija i najprestižnija filmska nagrada?

- Oscar je od svoje prve dodjele 1929. do one koja se iščekuje 2028. na stogodišnjicu nagrade uspio ne samo popularizirati filmsku umjetnost, industriju i zabavu nego i postati filmskim simbolom. Zapravo riječ je o prvorazrednoj filmskoj marki koja u svijesti gledatelja izaziva jasne emocije pozicionirajući se kao svojevrsni veleposlanik i zagovornik filmskog stvaralaštva i autora. Oscar je kao simbol, poput vlastite statuete mačonoše, blještav, moćan i privlačan, i onima koji se za njega natječu godinama i desetljećima i onima koji gledaju filmove.

Tko i kako odlučuje koji film dobiva Oscara? Glasa li se, koji su kriteriji?

- O Oscarima odlučuje članstvo Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS) organizirane u devetnaest razreda prema pojedinim filmskim profesijama. Ovi razredi odlučuju o dobitnicima godišnjih nagrada u pojedinim kategorijama (režija, scenariji, glumačke uloge,…), dok u kategoriji najboljeg filma glasuju sve članice i članovi, i to preferencijskim glasovanjem kako bi u konačnici trijumfirao naslov kojemu je sklon najveći dio Akademije. Filmovi u natjecanju moraju biti u kinodistribuciji minimalan broj dana u SAD-u, dok ostvarenja u kategoriji međunarodnog filma kandidiraju pojedine zemlje.

Za gledatelje koji to možda ne znaju, zašto se događa da neki iznimno komercijalno uspješni filmovi, primjerice "Top Gun Maverick", "Vitez Tame - Povratak", "Vuk s Wall Streeta", "Američki Varalice", ne osvoje Oscar? Iako bismo mi laici to očekivali.

- Umjetnički relevantni filmovi mogu istodobno biti komercijalno iznimno uspješni te u konačnici osvojiti Oscar za najbolji film, kako se to dogodilo primjerice s filmovima "Titanic", "Gospodar prstenova: Povratak kralja" i "Oppenheimer". No sve ovisi o konkretnoj odluci članstva Američke filmske akademije koje ne mora nužno preferirati filmove koji su favoriti puno šire publike, što pak daje draž i neizvjesnost ne samo dodjelama Oscara nego i svih drugih filmskih nagrada.

Ili, primjerice, zašto kultno "Iskupljenje u Shawshanku", a koji je bio nominiran za sedam Oscara, nije dobilo ni jednog? Zašto nam nekada nakon dodjele Oscara ostaje taj osjećaj "nepravde"?

- Mnogobrojni izvrsni te u povijesnom kontekstu superiorni filmski radovi, ali i filmaši nikada nisu osvojili Oscara, što samo govori o mogućim različitim ukusima i ocjenama biračkog tijela Američke filmske akademije u točno određenom trenutku, i – ukusima publike i stručne javnosti. Zapravo, nemoguće je da se ti ukusi neprestance podudaraju te je na kraju ključno je li neki film postao trajnom umjetničkom baštinom, dok Oscari kao nagrade to mogu, ali i ne moraju potvrditi.

Koliko ta glasovita nagrada pridonosi popularnosti filmske umjetnosti?

- Oscari su nesumnjivo najpopularnija filmska nagrada na svijetu te svojom pozlatom – što stvarnom, što metaforičkom – itekako utječu na popularizaciju filmske umjetnosti i zabave diljem planeta čineći svoje dobitnice i dobitnike trajno slavnima. Sjetimo se samo jedinoga osvojenog hrvatskog Oscara za kratkometražni animirani film "Surogat" u režiji Dušana Vukotića i prošlogodišnje nominacije za kratki igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" redatelja Nebojše Slijepčevića.

Kada se (opet) možemo nadati hrvatskom Oscaru?

- Nagrade je nemoguće očekivati, ali, naravno, svi se nadaju priznanjima za svoje filmsko stvaralaštvo. Međutim, treba istaknuti da je hrvatska kinematografija upravo u ovom desetljeću pokazala da je itekako sposobna proizvesti filmske radove koji konkuriraju za najviša filmska priznanja. Ne bi me začudilo da se oskarovska nominacija ponovi kroz sljedećih deset godina, a onda, naravno, da se ta nominacija i potvrdi.