Mislim da je to vrlo složeno pitanje jer živimo u iznimno podijeljenim vremenima i očito je da su u Njemačkoj pitanja vezana uz aktualne političke teme i globalne sukobe u svim sferama života, uključujući kulturu, pa tako i Berlinale, izrazito polarizirajuća - rekla nam je šefica Berlinala Tricia Tuttle kad smo je zamolili za komentar političkih "kontroverzi" usred kojih se našao Berlinale.

Lavinu je pokrenuo Wim Wenders izjavivši na medijskoj konferenciji žirija, kojemu predsjeda, da "film može promijeniti svijet, ali ne politički, te da filmaši trebaju utjecati na stajališta i mišljenja ljudi, a ne se baviti politikom". Poznata indijska spisateljica i aktivistica Arundhati Roy otkazala je potom svoj dolazak na Berlinale, nazvavši komentare žirija "nečuvenima i zaprepašćujućima", istaknuvši da takve izjave potiču humanitarne krize kao što je sukob u Gazi, koji je nazvala genocidom nad Palestincima, te dodavši da umjetnici imaju odgovornost reagirati na takve situacije.

- Filmaši i umjetnici nisu dužni odgovarati na politička pitanja, osim ako to sami ne žele. Njihovo je pravo prakticirati slobodu govora onako kako oni smatraju da je najbolje. Njihova obaveza nije komentirati globalne aktualne političke i društvene teme, nad kojima nemaju nikakvu kontrolu. Očito je jako teško naći zajednički jezik kad uključene strane imaju izrazito suprotstavljene stavove. Imam određeno razumijevanje za sve strane i smatram da prostor za diskusiju mora biti otvoren, ali vrlo je teško biti usred politički obojene unakrsne vatre koja ni na koji način nije vezana uz festival. To je moje iskreno mišljenje - nastavila je festivalska direktorica na početku ekskluzivnog intervjua koji smo s njom napravili u hotelu Hyatt, smještenom tik do Berlinale Palasta, gdje se odvija glavni festivalski program.

Tricia Tuttle

RICHARD HüBNER

Nevezano uz ovu - prema mojem mišljenju nepotrebnu i isforsiranu - politizaciju Berlinala, filmski su festivali često pozornica za politički intonirane filmove koji se bave aktualnim društvenim globalnim događajima, ljudskim pravima i slobodama. Vrlo često upravo takvi filmovi osvajaju važne nagrade. Najsvježiji primjeri su Zlatna palma za "Jedan običan incident" Jafara Panahija i "Glas" Hinde Rajab, nagrađen Velikom nagradom žirija u Veneciji.

- Film je oduvijek bio i dio političke stvarnosti i reflektirao aktualne globalne događaje. To su iskustva ljudi, njihovi pogledi na svijet, autorski stavovi, to je dio kinematografije još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, ako ne i otprije. Berlinale je od svojih početaka bio i politička pozornica, ali to nije jedino što Berlinale jest, dapače, Berlinale je prije svega proslava filma. Isto vrijedi i za Veneciju ili Cannes. Festivali odražavaju svijet u kojem živimo, ali ne možemo ih etiketirati samo kao političke pozornice. Film je mnogo više od toga. Žao mi je što su u prvom dijelu Berlinala političke teme i "kontroverze" skrenule fokus s filmova i razgovora o umjetnosti i kulturi.

I prije dvije godine norveško-palestinski dokumentarac "No Other Land" - koji se bavi uništavanjem palestinskih sela i prisilnim iseljavanjem u okupiranom Zapadnom Jordanu - uzburkao je političke duhove na Berlinalu. Autori filma u svom su govoru izraelsku politiku nazvali aparthejdom, a neki su njemački političari i mediji njihov govor ocijenili antisemitskim. Navodno je bila pokrenuta i istraga.

- Nije bilo istrage vezane uz različite političke stavove niti je bila izravno povezano s filmom "No Other Land". Istraga je bila pokrenuta jer je Instagram račun Berlinala bio hakiran. Nakon istrage nisu podignute nikakve tužbe, a mi smo od tada pojačali naš sigurnosni sustav. Vaše pitanje vraća se na moju prethodnu izjavu o polarizaciji mišljenja i stavova. Ove godine u programu imamo palestinske i izraelske filmove te palestinske i izraelske autore koji snimaju političke filmove, ali ove godine nema puno kontroverzi oko toga. Ali imamo i obiteljske drame palestinskih i izraelskih autora. Spektar je vrlo širok i to je dobro.

Kakva su bila vaša očekivanja nakon što ste prihvatili poziciju umjetničke direktorice Berlinala prije dvije godine? Prije toga dugo ste bili na čelu Londonskog filmskog festivala, koji se poprilično razlikuje od Berlinala.

- Ne bih se složila da su programskim profilom ta dva festivala poprilično različita. Berlinale je svakako veći, poznatiji i međunarodno značajniji, ali oba su gradski festivali u glavnim gradovima svojih zemalja s velikim odazivom publike. Londonski ima gotovo dvjesto tisuća gledatelja, a Berlinale tristo četrdeset tisuća.

Mislio sam na programski koncept. London je mnogo više usmjeren na mainstream film i atraktivne američke produkcije, koje na crveni tepih dovode velike holivudske zvijezde.

- Ne bih se s tim nužno složila. London nije festival svjetskih premijera, nego festival festivala, na kojem se prikazuje ono najbolje s velikih svjetskih festivala, a Berlinale je festival svjetskih premijera i otkrića. Prema definiciji, prikazujemo filmove za koje publika još nije čula i nastojimo pomoći autorima da dođu do šire publike. Ne radi se o velikim ili malim filmovima, mainstream ili art house. Festivali su platforme za promociju filmova i autora, naš je cilj pomoći autorima i filmovima da pronađu distribuciju i ostvare uspjeh na tržištu. A direktan odgovor na vaše pitanje je da sam očekivala kompleksnost cijelog sustava. Festival kao što je Berlinale složen je ekosustav koji pokriva filmsku industriju European Film Marketom, promovira filmsku kulturu i ima poseban odnos s publikom, što ga čini jednim od najvećih u svijetu. Znala sam da će biti mnogo posla i balansiranja kako bi se zadovoljile sve strane, ali to je dio ovoga posla.

Jeste li primijetili neke specifične trendove na ovogodišnjem Berlinalu?

- Tek nakon što smo završili selekciju, shvatili smo da imamo mnogo zanimljivih filmova koje potpisuju redateljice. Ove godine u programu Berlinala imamo četrdeset posto filmova koje su režirale žene. I da odmah budem jasna: ne radi se ni o kakvim kvotama, nego je to odraz kvalitete prijavljenih filmova. Ne postavljamo si ciljeve u tom smislu, naša je selekcija rezultat prijavljenih naslova te filmova koje smo imali na radaru a koji su bili završeni na vrijeme za premijere na Berlinalu.

U medijima se može pročitati da je Berlinale posljednjih godina izgubio identitet i zaostaje za svojim glavnim konkurentima, kao što su Cannes i Venecija. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

- Festivali su složeni sustavi. Nekima su važniji crveni tepisi i zvijezde, drugi se fokusiraju na autore, art house, otkrića. To su različitosti i specifičnosti koje su oduvijek dio festivalskih identiteta. Mislim da je naš program ove godine koherentniji i uravnoteženijih sekcija. Iako ne možemo suditi samo po našem programu, ovo je vrlo zanimljivo razdoblje europske kinematografije. Filmovi tradicionalno nastaju kao financijske koprodukcije više zemalja, ali sve više podupiru autore, a ne nacionalne interese. S decentralizacijom financiranja u Hollywoodu, ovo je zanimljiv trenutak za europski film.

Ove je godine mnogo njemačkih filmova u programu, a i predsjednik žirija je Nijemac. Je li to odgovor na kritike nekih njemačkih medija da Berlinale ne prikazuje dovoljno domaćih naslova?

- Nisam svjesna takvih kritika. Njemačkih produkcija i koprodukcija uvijek je bilo mnogo na Berlinalu, pa tako i ove godine imamo 51 njemačku produkciju i još više koprodukcija. Kao međunarodni festival želimo biti globalno relevantni, ali i dati značajan prostor njemačkoj kinematografiji.

Kakav je vaš stav o streaming platformama i njihovu uključivanju u festivale? Cannes je prije nekoliko godina zatvorio vrata glavnog natjecateljskog programa produkcijama Netflixa, Venecija prikazuje velik broj filmova u produkciji streaming platformi, a Berlinale ove godine nema ni jedan takav film.

- Ne držimo se nikakvog čvrstog pravila u tom pitanju, ali prioritet nam jesu filmovi namijenjeni za veliko platno i kinodistribuciju. Filmove producirane isključivo za streaming platforme, bez planova za kinodistribuciju, u načelu ne selektiramo, ali odluku prije svega donosimo prema kvaliteti filma i autorskim imenima i nije nam važno tko je producent.

Kako vidite budućnost Berlinala?

- Ovo mi je tek druga godina od petogodišnjeg mandata na čelu festivala, pa je prerano za takve procjene. Biti na čelu jednog od najvećih i najvažnijih filmskih festivala najuzbudljiviji je posao na svijetu, ali ponekad i najstresniji. Volim filmove i volim autore, ali voditi filmski festival znači i poštovati različite politike, baviti se infrastrukturom i biti financijski odgovoran.

Koliko filmova godišnje pogledate?

- Za Berlinale? Oko tri stotine. Za privatno gledanje nema se baš previše vremena, u ožujku se malo opustim i gledam televiziju i poneku seriju. n