U glavnoj je ulozi Brendan Fraser
Ustupljeno
11.1.2026., 9:02
TOPLA KOMEDIJA

U kina je stigla drama “Član obitelji”, priča o tome koliko nam je svima potreban netko naš

Američki glumac radi u agenciji koja “iznajmljuje” članove obitelji

Na pomalo duhovito pitanje može li se obitelj može unajmiti – na sat, po potrebi, možda i s unaprijed dogovorenim emocijama, odgovor će dati novi film “Član obitelji” (“Rental Family”), topla komedija s dramskim podtekstom o usamljenosti, pripadanju te potrebi za bliskošću u suvremenom svijetu, čiju režiju potpisuje Hikari, autorica hvaljene Netflixove serije “Zavada” (“Beef”).

Smješten u užurbani i kontrastni Tokio, film prati američkog glumca koji se, nakon profesionalnih i osobnih promašaja, zatekne daleko od kuće i bez jasnog smjera. Neočekivanu priliku nalazi u neobičnoj japanskoj agenciji, koja iznajmljuje članove obitelji – sinove, muževe, braću – ljudima kojima u životu nedostaje topline i emocionalne povezanosti. Njegovi “angažmani” isprva su samo uloge, precizno odigrane prema pravilima posla, no kako ulazi u živote stranaca, granica između glume i stvarnosti postupno se briše. Suočen s tuđim i vlastitim ranjivostima, protagonist polako otkriva ono što je cijelo vrijeme tražio, smisao, empatiju te iskrenu ljudsku vezu.

Režiju filma potpisuje Hikari, koja uz Stephena Blahuta potpisuje i scenarij, a glavnu ulogu tumači oskarovac Brendan Fraser (“Kit”), u jednoj od svojih najnježnijih i najtiših glumačkih interpretacija. Uz njega glume Takehiro Hira, Mari Yamamoto, Shannon Mahina Gorman i Akira Emoto. Film je američko-japanska koprodukcija, a premijerno je prikazan na prošlogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.

Film je zasad naišao na iznimno pozitivan odjek kod kritike: National Board of Review uvrstio ga je među deset najboljih prošlogodišnjih filmova, a na Rotten Tomatoesu bilježi visokih 87 posto pozitivnih recenzija. Kritičari ističu Fraserovu suptilnu glumu te nježan ton filma koji spaja humor i melankoliju, Deadlineov Pete Hammond ga opisuje kao “sladak i liričan film kakav se rijetko viđa”, a ostatak kritike naglašava da film istovremeno zabavlja i potiče na razmišljanje o identitetu, samoći te lažnim ulogama koje svakodnevno igramo.