Subota, 13. 12., Treći programa HTV-a, 20 sati i 8 minuta i 500. izdanje emisije “Posebni dodaci”. Trenutak za povijest domaće nam televizije, voljeli ili ne voljeli, znali ili ne znali, pratili religijski odano ili tek onako usputno. A sve je počelo prije više od deset godina, taj filmski maraton koji se gleda kako zbog filmova tako i zbog filmskih kritičara koji o filmu divane. Sve je počelo 2008. godine na inicijativu Lade Đidić, Tomislav Mršić i Dean Šoša osmislili su koncept, a prvi je voditelj bio Hrvoje Pukšec. U obljetničkim “Posebnim dodacima” u studiju trojka koja bi o filmu mogla pričati danima: Bruno Kragić, Nikica Gilić i Živorad Tomić. I Dean Šoša, dakako, za ovu prigodu odjeven u raritetnu trenirku NK-a ZET (ZET je Zagrebački električni tramvaj, gradska tvrtka koja se skrbi o prometu u metropoli, nap. a.). Obljetnički film čudo od vesterna, antologijski film Howarda Hawksa “Rio Bravo”. Subotom navečer bdjeti zbog “Posebnih dodataka” ima smisla. Ne mora se, ali ima smisla i film i taj razgovor u kojem nema dviju strana pa da se od nazovi polemike ne čuje i ne vidi ništa. Zna se tu o čemu se priča. Prvih 500 je riješeno. Željeti drugih 500 je i dobro, i lijepo, i potrebno. A Angie Dickinson je predivna u ulozi atraktivne Feathers.

SLAVILO SE i na Izboru dječje pjesme Eurovizije. Finale bi u Tbilisiju. Pozornica bi šarena i razigrana poput kakvog velikog cirkusa. Voditelji krajnje profesionalni. Djeca pjevači i pjevačice krajnje profesionalni. Mia Dimšić kao voditeljica iz studija krajnje profesionalna. Naš Marino Vrgoč dao je sve odjeven sav u bijelo. Pobijedila je Francuskinja čija pjesma nije bila ništa brža, ni življa, ni posebno drukčija od njegove. Naš The Voice Kids čini se i boljom priredbom od ove eurovizijske. Bolja je jer ima Gopca! Vrag će ga, naime, znati jesu li godine krive, ili životno neko iskustvo, ili meko srce i duša, ali ima taj stari roker nepogrešiv instinkt kome se od malih pjevača treba okrenuti i kome treba stisnuti ono dugme za prolaz kad ostalo troje iz žirija to neće. Jer ako dijete izabere pjesmu Boba Marleya, i nemaš što mislit. Ili kad zapjeva junački djevojčica kojoj ni deset nije, i to glasom koji je stopostotno dječji, nemaš što misliti, nego je pustiti dalje ne tražeći joj dlaku u jajetu. Gobac to zna i Gobac se okrene kad drugi to ne čine. Ne traži taj savršenstvo, nego taj traži srčane male drugove, pa da im svima bude veselo. Dobri duh uratka The Voice Hrvatske zove se Davor Gobac.

DOBROG duha se zato ne vidi u Masterchefu Nove TV. Možda je to mogao biti natjecatelj imena Mark, ali ispade čovjek bujne kose i živih očiju. Svake godine tu je kuhanje još malo manje u fokusu, svake godine se još malo više čini da kandidati ništa naučili nisu, svake godine sve više je to šou, a sve manje kuhinja. A kad je šou, onda se gleda. Ne zvuči pretjerano logično, ali tako to nekako jest.

NA RTL-u se pak dobre stvari događaju sve češće na platformi Voyo. Tamo je novi “Sandokan”, što je dakako manje važno, jer u srcima boomera nitko i ništa ne može zamijeniti “starog” Kabira. Ali tamo je i Andrija Jarak, tamo je “Dosje Jarak”, istinski dragulj onog što se u svijetu zove true crime. Veliko je umijeće uroniti u svijet crne kronike onako kako to radi ekipa s Jarkom na čelu. Veliko je umijeće zadobiti povjerenje svih aktera, s koje god strane zakona da jesu, pa da ti se otvore kako drugima nisu. Jarku to itekako uspijeva u cijeloj regiji i tko je ljubitelj tog žanra, taj će letjeti na Voyo.

SAMO, ima crnila na programu i kad nije dio vrhunski napravljena serijala, ima ga u informativnim emisijama koliko vam drago, nažalost, ima ga. I na dan kada se pisao ovaj tekst u Zagorju je jedna žena opet bila žrtva femicida. Strašna je brojka od 19 femicida u ovoj godini, dokaz da smo negdje gadno pogriješili, da je nasilje u obitelji nešto na što žmirimo, da nam sudstvo ne radi svoj posao kako treba. Tu se nešto drastično mora mijenjati, odnos prema ženama mora se mijenjati. To je tužnije bilo čuti Damira Kajina kako, gostujući na HRT4 kod Petra Vlahova, zajedno s Antom Đapićem, veli da su “žene srozale nivo komunikacije u Hrvatskom saboru do neprepoznatljivosti”. To je tužnije bilo vidjeti da se Đapić s njim slaže, a voditelj praktično ne reagira. Kažu stari da je nekad bolje svašta pojest nego svašta reć. I ne griješe nimalo.