Kad udavi ždrijebanje
ima malih sportova i ima velikih. podjela je često posve nepravedna. Marketinški potencijal danas diktira sve. zato je jere išao u snimci
Hrvatska ima europskog prvaka u plivanju. Jere Hribar osvojio je zlato na EP-u u malim bazenima, i to u disciplini 50 slobodno. Jere Hribar najbrži je u Europi. Nakon milijun godina hrvatsko plivanje se ima čime dičiti. I to je milina. Cijelo ovo Europsko prvenstvo bilo je milina. E, sad tu dolazi onaj uobičajeni žal što ni na jednoj našoj nacionalnoj TV kući nismo mogli u izravnom prijenosu vidjeti utrke za medalje. Sva je sreća da sprint na 50 metara toliko malo sekundi traje, pa da se za utrku cijelu da naći prostor u onom sportskom bloku u dnevnicima. Jest, sada će krenuti prilozi o prvaku, reportaže, posjet rodnom gradu i američkom fakultetu gdje studira, ali nije to izravan prijenos. I sve da je u igri tek grintanje jednog skoro pa boomera koji pamti dane kada su plivački uspjesi uredno bili dio špica sportskih emisija, starca koji ne voli novitete, ipak je jedno gledati utrku u direktnom prijenosu, a drugo u snimci. Ima malih sportova i ima velikih. Podjela je često posve nepravedna. Marketinški potencijal danas diktira sve. Zato je Jere išao u snimci.
Ždrijeb skupina Svjetskog prvenstva u nogometu, što će se za jedno pola godine dogoditi u SAD-u, išao je u izravnom prijenosu. I bio je to jedan od najdosadnijih televizijskih prijenosa ikad! Ne zna čovjek čega bi se prije ulovio, činjenice da je mali milijun skupina iznjedrilo pravila ždrijeba koja su bila jasna valjda samo nekolicini majstora koji su ih i napisali, ili iritantna pojava prvog čovjeka FIFA-e Infantina koji je dao izraditi i pokal za mir da se ima čime umiliti američkom predsjedniku Trumpu. A Trump k’o Trump u svom je pozdravnom govoru valjda petstoosamdesetšest puta izgovorio riječ milijun u najrazličitijim mogućim varijantama. Milijuni dolara, eura, ljudi, prodanih piva, kobasica, šalova, kapa, ulaznica, zarade. Pa kad je već tako, kada je reprezentacija nikada više na tom SP-u, ne bi li bilo upravo sjajno da bukvalno cijeli svijet zaigra Svjetsko prvenstvo!? Trajalo bi unedogled, ali vrtila bi se para, a to je, sudeći i po ceremoniji ždrijebanja, ionako najvažnije. Što se naše nogometne vrste tiče, najvažnije je zasad znati da će se utakmice igrati u kasni neki noćni sat. Kako gledati utakmicu i sutradan makar zakasniti dobrano na posao!? Mudar je naš narod i smislit će se načina u ovih pola godine.
Uđe li humoristična serija HRT-a “Blaž među ženama” u drugu sezonu, mogla bi i tu tema nogometa i opet biti sasvim lijepo eksploatirana. Svašta se provuče kroz te nevolje dobrog Blaža, nekada uspije spomen aktualnog malo više, nekada malo manje, ali ima tu i klečavaca, i loših političara, i strahotnih poduzetnika, i drage nam birokracije. No prije svega ima lijepa gomilica dobrih glumaca kojima se nema što zamjeriti. A među svima sjaji istinski potencijal, ako ne i zvijezda. Stipe Radoja, u seriji Elvis, zaslužio je da netko samo za njega složi kakav format. Taj dečko svašta nešto može, pogotovo ako je komično.
Da nije život samo puka šala i pošalica, pokazala je epizoda serijala “Planine” u kojoj je na planinu gazio pisac Damir Karakaš. “Kad sam se popeo gore, nisam smio gledati dole. Definitivno kad se spustim, već sam sad odlučio, nikad više neću planinarit’. Ovo mi je prvi put i zadnji put.” Velebit, Bačić kuk, Karakaš u društvu dva lička HGSS-ova čovjeka. I nema uljepšavanja, nema junačenja, nema udivljena pogleda naokolo. Ima samo iskrena priznanja što krijepi dušu ama svima koji se ne usuđuju reći da nije planinarenje, ili kakva slična aktivnost, za njih.
