Za dobar dan, Sandokan
Kabir Bedi! Sandokan i Marijana! U šest ujutro to ide, taman da se probude klinci i da im “starci” ispričaju kako je to nekad bilo
Prošli petak, tu kod nas na Rujevici, sučeliše se hrvatska nogometna reprezentacija i ona Farskih otoka. Još jedan dvoboj za povijest. Dobro, ova je rješavala pitanje odlaska u SAD na Svjetsko prvenstvo, ali da se od Farskih otoka tresemo, mrvu je previše, koliko god vrijedila ona da danas svatko nogomet igra i da je lopta okrugla. Slučajno ili ne, ni sat vremena prije prijenosa s Rujevice na Novoj TV prst je na daljinskom odabrao kanal s dokumentarnim uradcima. A tamo, vjerovali ili ne, Farski otoci. I restoran “Koks” s dvije Michelinove zvjezdice. I chef restorana koji objašnjava filozofiju življenja na Farskom otočju. Zemlji od 50.000 ljudi i valjda duplo više ovaca, zemlji svijeta koji je shvatio da mu nema druge nego disati u skladu s prirodom. I dok mlađahni Poul Andrias Zizka iz mora vadi ježince koji su svjetliji od naših, i dok se izlovljeni škampi posve nalik našima koprcaju na palubi broda, dok se ovca vješto tranšira, dok iz bijelog svijeta turisti putuju na kraj svijeta da bi im nepce uživalo, čovjek se pita kud plovi ovaj naš brod. Jer, čini se laiku da i u nas sve to ima, pa još uz sunce što lijepo grije kosti, a ne da je vlažno i da je vazda dan ili noć. Ali u nas nema te neke poniznosti. A nije da nam ne bi dobro došla.
ELEM, zanese se čovjek lako slikom iz tih dalekih krajeva, s tom nekom sjevernjačkom čistoćom i netaknutošću. Zanese se taman toliko da kad okrene na utakmicu tamo stoji da Farski otoci vode. Vode!? Zemljo, otvori se! Brzo je, međutim, sve to došlo na svoje. Zapravo, ne bi to uopće loša utakmica, a bome i rezultat je na koncu bio baš kako treba. Dobri su momci s Farskih otoka, ali nogometno su još zeru iza nas. Kad se već znalo u kom će pravcu poći utakmica, krenulo je komentatorsko pretjerivanje. Krenulo je nabrajanje kakve sve poslove rade nogometaši sa sjevera uz to što igraju nogomet, nabrajanje tko prodaje automobile, a tko je računovođa, baš kao da ima išta loše u tome da ljudi nakon karijere nogometne znaju kud će i što će, a ne da glavinjanju besposleni. A kad je kamera zumirala onu šačicu gostujućih navijača kako mirno i pomalo pokunjeno sjede na svojim sjedalima, eto ti konstatacije kako je u njih malo drukčija navijačka kultura. Drukčija kultura. Da je barem naša takva, umjesto ovog nedoraslog življa što samo sebe navijačima zove, makar nitko ne zna ispod čijih su skuta ispuzali.
UTAKMICA je završila, naši su se nogometaši poredali na centru dok su oko njih mahali velikim “obiteljskim” zastavama, a s razglasa se čula Thompsonova najnovija uspješnica koliko god da je bedasto pitati što je bilo sekundu nakon odgledanog i zadnjeg sučeva zvižduka. No zato je Rujevica dronom snimana zapravo posve sjajan stadion.
NE DA nam svakodnevica put naprijed. Zaredalo je loših stvari, ganja se šakama ulična neka pravda i zakoni, na kulturnim događanjima strepi da se nešto ne dogodi, da nešto ne doleti, da netko to silom ne prekine. Dok se traži odgovor na pitanje što nam se to dogodilo i dok politika uporno crta manjkava rješenja koja bi i da je vuk sit i ovca cijela, televizije ne rade bogzna kako dobar posao. Pa će javni servis, barem na početku, zatajiti da je na Trgu bana Jelačića ozlijeđen snimatelj N1 televizije. Pa će na jednom od sijela zvanih Otvoreno voditelj i urednik posve tendenciozno pozvati jednog SDP-ovca i tri, četiri oporbenjaka s desna da za sve što se u društvu događa optužuju “histeriju ljevice”. Umjesto da se smiruje, sve se potpiruje. Bit će da je u nas takva “navijačka kultura”.
KRAJU je došla još jedna sezona serijala “Duluma zemlje”, uratka koji nam nasušno treba ako ništa da nas sjeti da se štošta zapravo može i kad se ne čini tako. Krenula je i nova sezona serijala “Planine”, koja priča isto, samo kroz prizmu užitka osvajanja naših vrhova. Prvi koji se na planinu popeo je stand up komičar Goran Vinčić Vinča. I bilo je zabavno, dobrodušno, duhovito. I bilo je taman tako da se i opet potvrdi ona da su sve te priča velike i dobre koliko je dobar glavni lik, koliko je dobar čovjek.
