David Skoko: Želim doživjeti energiju kraja i ljudi koje posjećujemo
Svakom projektu pristupam jako ozbiljno, ali širokog srca i širom otvorenih očiju
Prošlog je tjedna s emitiranjem započeo novi HRT-ov serijal “Mjesto za mene”. Riječ je novoj televizijskoj avanturi chefa Davida Skoke, koji se, nakon emisija “Motor, loza, kuhača” i “Jesti na cesti”, ovaj put po Lijepoj Našoj zaputio kako bi upoznao podneblja i turističke destinacije koje karakteriziraju prirodne ljepote, ali i sjajna gastronomija. Uz Skoku u glavnoj ulozi, autorica, scenaristica i producentica je Inja Korać, a redatelji Radislav Jovanov Gonzo i Nevio Marasović. U svakoj epizodi Skoko nas vodi na jednu od brojnih turističkih destinacija na kojoj predstavlja vizionare turističkih ideja, ali i govori o lokalnoj i autohtonoj gastroponudi.
Davide, gledamo vaš put u kojemu ste tražili “Mjesto za mene”. Kako je nastala ideja za ovu emisiju te kojim ste se ciljem vodili pri proizvodnji sadržaja?
- Ideja o našem novom serijalu nastala je iz želje da pokažemo ljude iz svih krajeva naše zemlje i njihove vizije koji stoje iza uspješnih turističkih projekata koji promoviraju i održivo valoriziraju svoj kraj. Cilj nam je da na zabavan i jednostavan način promoviramo ono što mislimo da su prave vrijednosti svake pojedine regije i mikrolokacije koju smo posjetili. Jako cijenimo entuzijaste koji su svoj život i karijere posvetili očuvanju tradicionalnih vrijednosti, lokalne gastronomije i prirodnih resursa koji ih okružuju.
U najavi emisije govorite da je to “gastroputopisna emisija o lokalnim entuzijastima”. Bivajući u kontaktu s njima, koliko je osjetan upravo taj entuzijazam? Napori često neopjevanih sveprisutnih mještanskih pojedinaca koji predano rade na očuvanju tradicije, novim projektima ili čemu drugome?
- Svatko tko je ikad imao u sebi tu iskru entuzijazma, onu iskonsku, koja te gura naprijed mimo svih prepreka koje ti stanu na put, zna da se iza te iskre skriva i neki viši cilj, često puno veći od želje tih ljudi da zadovolje samo svoje potrebe. Oni vide puno širu sliku i dobro znaju da održivost i ispravno korištenje prirodnih resursa stvaraju dugotrajne vrijednosti što mogu osigurati budućnost generacija nakon njih. Tradicionalne vrijednosti i očuvanje svojeg okruženja temelj je njihovih ideja koje rastu i razvijaju se baš u smjeru njihovih valorizacija. Oni svoj kraj vide s puno više potencijala.
Koliko je “zarazan” njihov entuzijazam?
- Njihova energija i strast pune baterije svakome tko se upustio zaviriti u njihove svjetove. To su oni ljudi čiju emociju nosiš još dugo u sebi nakon što si posjetio i doživio njihove priče.
Već ste se iskazali u televizijskim izrazima. S prethodnim iskustvima, kako ste prionuli ovom projektu te je li bilo drukčijih priprema negoli za prijašnje emisije koje ste radili?
- Svaki novi projekt ima svoj tempo, ideju i cilj. Svakom projektu pristupam jako ozbiljno, ali širokog srca i širom otvorenih očiju. Volim i kada me iznenade nekom njihovom osobnom pričom, kada mi pokažu ono što se ne vidi na površini, kada me puste unutra, u svoje svjetove. Želim doživjeti energiju kraja i ljudi koje posjećujemo. Zato se dobro pripremimo da uspijemo dokumentirati i prenijeti tu emociju i gledateljima.
Što ste sve naučili u brojnim zakucima Lijepe Naše? Postoji li nešto što vas je iznenadilo?
- Naša je zemlja prekrasna. Toliko raznolikosti u tako maloj zemlji. Prepuna je prirodnog, kulturnog, gastronomskog i turističkog potencijala. Na nama je samo da ih kvalitetno sačuvamo i održivo iskoristimo. Često me iznenadi kako mnogi to ne vide, već svojim utjecajem, brigom isključivo o vlastitim interesima i nepromišljenošću ugrožavaju naše nasljeđe. Zato još više cijenim ove ljude i ideje koji svojim primjerom pokazuju da postoji i drukčiji, bolji način upravljanja našim resursima.
Proputovali ste i upoznali se s brojnim dijelovima Hrvatske i šire. Koje bi bilo mjesto za vas, grad ili selo u kojemu biste mogli živjeti?
- Nakon svih putešestvija i avantura što u inozemstvu, što po našoj prekrasnoj zemlji gdje sam upoznao doista divne ljude i čarobne krajolike, i dalje mi je moje misto najdraže na svijetu. Ja sam Istrijan, rođen sam u Puli i odrastao u našem malom selu Banjole. Nikad nisam ni pomislio ni poželio živjeti negdje drugdje. Meni je moj kraj najdraži na svijetu, i na to sam jako ponosan.
Nastavno na to, koji hrvatski specijalitet vam je najdraži?
- Za mene bi baš bilo glupo limitirati se samo na jedno najdraže jelo. Možda sam više okrenut sezonskim okusima i lokalitetu. Najdraži su mi bijeli tartufi u ovo doba u zrenju, najdraža mi je grancigula u rano proljeće ulovljena u blizini rta Kamenjak. Najdraži sir mi je ovčji, ali majski - onaj koji još miriše na divlju kadulju i majčinu dušicu. Lignje volim male, one od koće u ranu jesen. Najdraže voće mi je ono sazrelo na stablu. Volim pojesti patku s mlincima u Zagorju i brudet od ugora u Kalima. Najdraže su mi mandarine iz Neretve i pastrve iz Gorskog kotara. Škampe obožavam kvarnerske, a školjke su mi najdraže u Stonu. Slanina mi je najdraža od crne slavonske svinje, a maslinovo ulje vodnjansko. Tako mogu unedogled… Ja ti obožavam svu domaću hranu.
Budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, uz koji se televizijski sadržaj opuštate kada ne proizvodite televizijski program?
- Volim pogledati edukativne dokumentarce i putopise. Tu i tamo koje stand-up komedijaše ili neki neprezahtjevan film. Opuštanje tražim na moru, tamo na barci moja je duša na miru.
