Uzbuđena sam i optimistična oko početka emitiranja serija “Divlje pčele”
Katarina je divno napisana, ima kvalitete i slabosti kao svako predivno ljudsko biće. Zavoljela sam je, a nadam se da će pronaći put i do srca gledatelja
U programu RTL-a u ponedjeljak će zazujati “Divlje pčele”. Riječ je o novoj dramskoj seriji i hrvatskoj inačici istoimenog grčkog predloška. Serija tematizira društvene odnose u fiktivnom selu Vrilu tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća.
Glavni tris čine Katarina, Zora i Cvita, tri sestre iz obitelji Runje. Uloge spomenutog terceta igraju glumice Lidija Kordić, Lidija Penić-Grgaš te Ana Marija Veselčić, s kojom razgovaramo u današnjem izdanju televizijskog priloga.
Vinkovačka glumica s dugogodišnjom splitskom adresom iza sebe ima uspješnu godinu, a uloga u “Divljim pčelama” dolazi kao med kraju. O ulozi Katarine Runje, brojnim pojedinostima iz serije te o karijeri na filmu razgovaramo s Anom Marijom Veselčić.
Ana Marija, uskoro ćemo vas gledati u novoj dramskoj seriji “Divlje pčele”, u kojoj ćete igrati glavnu ulogu Katarine Runje. Dok serija ne započne s emitiranjem, recite nam što gledatelji mogu očekivati od lika Katarine. Je li ona pozitivka ili negativka?
- Uzbuđena sam i optimistična oko početka emitiranja serije. Katarina je divno napisana, stvarna je, ima lice i naličje te svoje kvalitete i slabosti kao svako predivno ljudsko biće. Zavoljela sam je, a nadam se da će pronaći put i do srca gledatelja. Ona je čvrsta i stamena mlada žena koja svu svoju snagu koristi da zaštiti obitelj, svoje sestre Cvitu i Zoru te da im omogući miran život i sreću.
Radnja serije smještena je u Dalmatinsku zagoru. Kako ste vi kao Vinkovčanka sa splitskom adresom prionuli stvarati lik mlade žene iz Zagore i jeste li pritom tražili savjet od nekoga?
- Živim u Splitu jako dugo, tako da mi dalmatinski mentalitet nije bio nepoznanica, a običaji i način života u seriji vrlo su slični pričama i uspomenama moje bake, koja je bila veliki dio mog djetinjstva. Također, imam prijateljicu iz Sinja, kolegicu Katarinu Romac, nju sam godinama slušala i kombinacija ovih dviju stvari uvelike mi je pomogla da lik Katarine učinim što stvarnijom. Isto tako, mještani okolnih naselja Sinja, na lokacijama gdje smo snimali, rado su nam davali savjete i razgovarali s nama o običajima koje pamte.
Hrvatska inačica serije dolazi iz istoimenog grčkog predloška gdje je vašu ulogu igrala glumica Maria Kitsou. Jeste li pogledali grčku verziju i hoće li domaća inačica biti drukčija u nekim pojedinostima?
- Pogledala sam njihove promomaterijale i istražila glumicu, koja je vrlo istaknuta grčka umjetnica i shvatila kolika je čast da igram upravo tu ulogu. Htjela sam također doprinijeti nečim svojim, pa nisam gledala sve epizode. Također, želim da me razvoj radnje u poodmaklim epizodama i iznenadi, kako budemo dalje napredovali u mjesecima koji nadolaze. Stvaranje ove uloge je maraton i idem polagano.
Vaša radna adresa je na daskama splitskog HNK-a. Kako kombinirate rad u kazalištu s ostalim glumačkim izrazima te zašto volite svaki od njih?
- Moje kazalište mi je izišlo u susret, stoga neću biti u novim podjelama dok traje ova kazališna sezona, a predstave koje su na repertoaru igramo u dogovoru i po prethodno složenom rasporedu. Sretna sam što sam dobila priliku dodatno se usavršiti. Ova uloga došla mi je u pravom trenutku, a u kazalištu su to prepoznali. Nakon ovog iskustva, bit ću spremna na još veće izazove u “svojoj kući”.
Ljetos ste osvojili nagradu za najbolju izvedbu na filmskom festivalu u Locarnu za ulogu u filmu “Bog neće pomoći”. Kako opisujete tu nagradu i suradnju s redateljicom Hanom Jušić?
- Ne mogu si još riječima opisati tu sreću i ponos na cijeli film i sve ljude koji su na njemu radili. Nagrada u Locarnu golema je potvrda da se trud isplatio, a novo poznanstvo i suradnja s Hanom jedno je od najznačajnijih trenutaka u mom životu. Naučila sam toliko toga i upoznala predivne ljude, poput glumice Manuelle Martelli, i to ću iskustvo nositi sa sobom kroz život. Hrvatska premijera bit će na ZFF-u; jako se radujem i nadam se da će i u kinima dobro proći.
Nastavno na to, i svojim primjerom promičete uspjeh hrvatskog filma koji je, čini se, posljednjih godina sve glasovitiji na festivalskim pozornicama. Uz oskarovsku nominaciju “Čovjeka koji nije mogao šutjeti”, recentni “Fiume o morte”, ranije uspjehe “Murine”, “Zbornice”, “Strica”, kakav je moderni hrvatski film i ima li zasluženog odjeka u široj domaćoj javnosti?
- Čini mi se da hrvatski film polako, ali sigurno pronalazi svoj put. Dolaze novi ljudi s divnim i drukčijim idejama i lijepo je biti dio toga. Film “Fiume o morte” najgledaniji je hrvatski dokumentarni film i moja topla, topla preporuka. Mislim da nema straha za hrvatski film.
Koji vam je najbolji domaći film/filmovi unatrag pet godina i zašto?
- Neke od njih ste već naveli - “Zbornica” i “Fiume o morte”, a moram nadodati i “Sigurno mjesto” Jurja Lerotića, gdje se ono najljepše ljudsko i najljepša umjetnost isprepleću i ne mogu razaznati gdje jedno završava, a drugo započinje. Divan film.
Koju biste slavnu osobu, povijesnu ili živuću, voljeli utjeloviti na filmu i zašto?
- Ne znam, iskreno, nisam o tome razmišljala, no sad kad me pitate, neka to bude Marija Jurić Zagorka ili Agatha Christie!
