Prošlih tjedan-dva Zadar je bio domaćin Europskog ekipnog prvenstva u stolnom tenisu. Ima logike, jer Zadar je onomad bio i grad stolnog tenisa gotovo jednako kao što je zavazda grad košarke. Ima logike i ta želja da se u sve te naše puste arene i velike dvorane dovuče atraktivan sadržaj. Samo, uvijek je pitanje koliko će što privući publiku. Prvih dana turnira, sudeći bar prema onom što se na malim ekranima vidjelo, dvorana je bila više prazna nego puna. Tako bi do osmine finala naše muške i ženske ekipe, a tad je sve navijački uzavrelo. Tko god da je navratio u dvoranu na Višnjiku, povukao je mudar potez, jer igrao se ondje vrhunski stolni tenis. A tko nije bio te sreće da se u Zadru nalazi, imao je sreću da je HRT bar dijelom Prvenstvo prenosio. Ma koliko čast ide put kuće na Prisavlju, toliko pohvaliti treba i Sportsku televiziju. Jer, kad bi zbog drugih nekih programskih obaveza nestalo ping-ponga s programa javnog servisa, eto ti njega na SPTV-u. Jedina je nevolja što ste na to mogli tek slučajno nabasati, ali dobro. Poklonjenom pingaču u zube se ne gleda.

NA HRT-u se zakuhalo, ili nam se i opet čini da je tako, jer je jesen i jer se noviteti žestoko reklamiraju. Trajat će to neko vrijeme prije nego i opet upadnemo u kolotečinu. Do tada možemo uživati u “Kotlini”, dramskoj seriji oskarovca Danisa Tanovića. Nije da se nije mogla serija proizvedena u susjednoj nam Bosni i Hercegovini pogledati i prije, konkurentska platforma Voyo nudi “Kotlinu” odavno, onako kako i druge kvalitetne serije iz regije nudi, ali uvijek je nekako dobro kad dobre serije dopru što šire. Dobro je, na koncu, da su se i na HRT-u odlučili kupiti štogod iz susjedstva. Loše je što sami nemaju više ambicija da rade išta slično, ili to para nema javni servis da se u takvo što upušta. Štogod bilo, nije dobro. Dobra je zato “Kotlina” i glumci i glumice njezine. A da će biti dobra, bilo je jasno svakom tko je u trenu kada je viši inspektor Pašić - kojega igra Feđa Štukan - sjeo za volan svog starog Mercedesa, s veseljem uzviknuo: “Isto auto k’o u ‘Gorskog liječnika’, k’o u doktora Grubera!” Nema greške kad je stare mečke!

I DOK viši inspektor Pašić pali cigaru za cigarom, na Novoj TV i dalje traže talente za koješta, a na RTL-u dragi neki ljudi i dalje skidaju višak kilograma. I bome nema veće tuge, s koje god strane kamere bili, nego naletjeti na dan od vaganja pa vidjeti kako nakon svih tih silnih napora kilaža nije pala ni za malo, ili jedva za sitno. Tu je red pohvaliti voditeljicu Antoniju Blaće, koja za natjecatelje pokazuje samo ljudsko neko razumijevanje. Pa kad je i teško, uz nju nekako biva mrvu lakše. A kako je natjecateljima “Života na vagi” teško kad njihov veliki trud da mizeran rezultat, tako je, nema sumnje, jednako teško premijeru kada veliki trud njega i njegove vlade javnost prepozna malo i ništa.

DAN od podnošenja izvješća o stanju nacije u Hrvatskom saboru premijeru je, lako moguće, jedan od gorih dana u životu. Jer tu je scenarij unaprijed pisan i s kojim god da brojkama dođe, i da su sve te brojke samo u plusu, i opet će ta zastupnička bratija opozicijska naći mali milijun razloga da kaže kako to ništa ne valja i ne odgovara istini i kako je sve, božeprosti, retuširana neka stvarnost. Da sve bude i u vizualom skladu s opozicijskim kritikama, pobrinuo se nezavisni Nino Raspudić. Taj je za govornicu došao odjeven sav u pastelne neke boje, taman da se izdaleka čini da nije Nino nego je Domazet Lošo. Ma, nastranu moda, vratimo se mi stanju nacije. Zapravo, nastranu izravan prijenos iz Sabora s kojeg je premijer izvijestio o stanju nacije, kad je znatno impresivniju rolu odigrao premijer koji dan poslije u “Intervjuu tjedna” Hrvatskog radija. Dobra je, naime, stvar da se taj primarno radijski intervju i gledati može, jer nema tih riječi kojima bi se dalo opisati s koliko je strasti i angažmana ušao premijer u taj razgovor. A sve zato što je prekoputa njega sjedila Jasmina Popović, ili ona za koju sam premijer u jednom trenu reče: “Vi ste ozbiljna novinarka.” Pa ako je Popović ozbiljna novinarka, kao što jest, i ako se premijer tom i takvom razgovoru veselio, zašto se nasuprot premijeru za velikih i važnih intervjua i inače ne šalju novinari malo težeg kalibra?! Da nije sve k’o u profesionalnom boksu, pa da premijer bira izazivače, ili mu se slabiji izazivači namjerno šalju na megdan?! Vrag bi ga znao, ali bi televizično, gotovo k’o ping-pong.