jedan običan incident

Jedan običan incident

24.10.2025., 4:45
NOVI FILM U KINIMA

“Jedan običan incident” priča o susretu prošlosti i sadašnjosti, krivnje i oprosta

Režiju crnohumornog trilera potpisuje Iranac Jafar Panahi

Novi film dobitnika nagrade Zlatna palma na filmskom festivalu u Cannesu i nagrade Maverick ovogodišnjeg Cinehill Film Festival, renomiranog iranskog redatelja Jafara Panahija, napeta i crnohumorna priča o susretu prošlosti i sadašnjosti, krivnje i oprosta, film “Jedan običan incident” (“It Was Just an Accident”) od jučer je i u našim kinima.

Jedan od najvažnijih suvremenih autora svjetske kinematografije i u novom uratku nastavlja s prepoznatljivim rukopisom – oštrom društvenom kritikom, humanizmom te ironijom kojom razotkriva apsurde jednoga represivnog sustava. Iako mu je iranski režim godinama zabranjivao rad i kretanje, redatelj Panahi film je snimio tajno, bez službene dozvole, u suradnji s francuskim i luksemburškim koproducentima, čime potvrđuje svoju beskompromisnu umjetničku i moralnu dosljednost te pokazuje da kreativnost i otpor opstaju i u teškim okolnostima, no i na kraju bivaju prepoznati. Radnja filma vrti se oko kvara automobila, zbog čega jedna obitelj dovodi mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji u vozaču automobila prepoznaje svog nekadašnjeg mučitelja. Naizgled bezazlena nezgoda ubrzo prerasta u vrtlog sumnje, krivnje te potisnute traume.
Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma. Zbog prikaza društvene represije, neravnopravnosti žena, ali i humanizma i humora u prikazima iranske svakodnevice, Panahi je nerijetko izložen političkoj cenzuri i sankcioniran od iranskih vlasti.

Film u kojemu glavne uloge tumače Vahid Mobasseri, Maryam Afshari te Ebrahim Azizi francuski je kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. Kritika ga opisuje kao Panahijevo najizravnije političko djelo dosad — “prkosni prigovor autoritarizmu koji istodobno nudi napetost vrhunskog trilera”. Snimljen bez dopuštenja iranskih vlasti, i s glumicama koje ne nose obavezni hidžab, film se smionošću upisuje u niz Panahijevih radova koji preispituju granice između umjetnosti i stvarnosti.