Ivan Grgur: Kad ga raskopaš, turizam je divan, grozan, smiješan i tragičan
Mi smo htjeli razotkriti taj igrokaz i zaviriti "iza kulisa". Zato pričamo kroz radnike, turiste i stanare, a ne kroz fotelje stručnjaka
Jesenska shema Hrvatske televizije donijela nam je serijal "Ne zaboravite ostaviti recenziju". Riječ je o domaćem dokumentarcu redatelja Ivana Grgura, koji secira ljetnu turističku sezonu kroz naočale turističkih radnika umjesto silnih statistika i postotnih bodova. U intervjuu za naš televizijski prilog s Grgurom razgovaramo o serijalu, uzlaznoj putanji hrvatskog filma i drugim pojedinostima.
Ivane, turizam naš svakdašnji bio vam je inspiracija za serijal "Ne zaboravite ostaviti recenziju". U najavi stoji da "serijal otkriva zapanjujući utjecaj društvenih mreža na sve aspekte domaćeg turizma", stoga što vam je bila nit vodilja i što ste htjeli prikazati?
- Kad ga raskopaš, turizam je istovremeno divan, grozan, smiješan i tragičan. Mi smo htjeli razotkriti taj igrokaz i zaviriti "iza kulisa". Zato pričamo kroz radnike, turiste i stanare, a ne kroz fotelje stručnjaka. Serijal je mala vremenska kapsula ovog bizarnog trenutka, oda junacima sezone i blago upozorenje sustavu jer ovakav turizam nema dug rok trajanja. S druge strane, cijeli serijal je o tome kako digitalno kroji stvarnost masovnog turizma, pa smo mi to jako doslovno shvatili. Sve što gledate u serijalu je ono što je nama Google algoritam preporučio. Birali smo mjesta koja su najpopularnija na društvenim mrežama. Htjeli smo vidjeti što turiste stvarno vuče i što to govori o današnjoj dinamici putovanja. Svi znamo da su Plitvice predivne, čista petica, ali što kažu jedinice, dvojke i trojke? Te nam recenzije često više otkriju o turistima, našoj ponudi i samom sustavu nego o vodopadima.
Što vam je bio okidač da napravite ovaj serijal?
- Rea (producentica) i ja smo igrom slučaja u razmaku od nekoliko tjedana išli na izlete u Rim i doživjeli istu stvar: grad sinonim za povijest i kulturu odjednom se ponaša kao Disneyland. Kod Fontane di Trevi red kao za rollercoaster, odradiš propisani selfie i nakon tri sekunde te na silu izguraju drugi ljudi koji stoje u redu. I tako kod svake povijesne atrakcije. Skužili smo da je moderni turizam od povijesti (i prirode, i gastronomije…) napravio pokretnu traku za selfije. S obale smo oboje, pa te stvari znamo, samo ih doma ignoriraš. Tamo nas je lupilo u glavu. Rezultat je ova serija.
Rodom ste iz Umaga. Ne znam provodite li ljeta u rodnom gradu, no kako gledate na ljetnu realnost kada se turistička mjesta uz more gotovo pa podrede turistima i gostima?
- Naravno da ljeta provodim u Umagu. Taj turistički košmar mi je donedavno bio čak simpatičan, volio sam gužvu i taj ljetni kaos. Ali posljednjih godina stvar je postala baš suluda: odlazak po špežu usred sezone postao je bizarna ekspedicija, a svaki pokušaj kretanja po gradu i okolici autom je mala trauma. I nije problem samo ljeto. Zimi se vidi cijena tog fokusa na gosta: grad je toliko prilagođen turistima da polako gubi sadržaj za domaće (pogotovo za mlade). Umag mi je zimi mrtviji nego ikad, a slično smo vidjeli prošle zime i duž cijelog Jadrana. To više nisu funkcionalni gradovi i to moramo jasno priznati ako želimo nešto promijeniti.
Koliko su recenzije varljive? Jesu li dobar i relevantan izvor informacija i što kada iskustvo turista koji posjeti neki kraj/resotran/manifestaciju ne bude istovjetno većini recenzija?
- Mislim da je ovdje kvantiteta puno važnija od kvalitete. Osobno, kad gledam recenzije, puno više gledam količinu recenzija nego samu ocjenu: više od 1000 recenzija i ocjena viša od 4,3 mi je sasvim solidan znak da nešto valja. Sve, naravno, treba uzeti s rezervom, pogotovo danas. Ali i ja, koji puno putujem i bavim se recenzijama više od tri godine, ponekad isključim racionalni dio mozga i nasjednem na nešto. I naravno da si tada, kao turist, još razočaraniji nego inače jer si imao neka očekivanja. Zanimljivo je da smo scenarist Šimun Šitum i ja pronašli jedan novi podžanr recenzija vezan uz situacije iz ovog pitanja - recenzije koje kritiziraju druge recenzije (i njih ima mnogo).
Vaši sugovornici u serijalu su turistički radnici i to oni na prvoj crti; čistačica javnog WC-a, kuhari, konobari. Kako ste birali i koji njihovi navodi su vas iz nekog razloga iznenadili?
- Od početka smo znali da ne radimo znanstveni serijal, nego serijal o ljudima i životu. S druge strane, imali smo neke teze o tome što se događa u današnjem turizmu. Naš je zadatak bio svaku teorijsku tezu pretvoriti u konkretnu, zanimljivu situaciju i osobu kroz čiji se radni dan to vidi. Npr. ako pričamo o problemu "instagramabilnosti" koja nekad naglo može na neke mikrolokacije privući rulju i opteretiti okoliš, mi moramo naći točnu lokaciju, satnicu, i osobu preko čijih se leđa to lomi. Iznenadili su me svi, iskreno. Htio sam snimiti ljude koje stalno po turističkim gradovima susrećemo, a nikad ne vidimo kako izgleda njihov radni dan. Oni su nositelji našeg turizma, a često neka od tih zanimanja gledamo i s nekom dozom predrasude. Npr. moj slučaj - uvijek su me malo živcirali bookeri (ubacivači u restorane). Jednostavno, ne volim kad me netko vuče za rukav dok hodam ulicom. Međutim, proveli smo jedan radni dan s bookerom iz Umaga (Elvis Pici Hasani) i kad sam vidio koliko truda, energije, strpljenja i strasti ide u taj posao, perspektiva mi se okrenula. Nadam se da će se okrenuti i gledateljima.
