Vozili su Hrvatskom biciklisti onaj naš Cro Race. Vozili su okolo Zagreba automobilisti Croatia Rally, televizijska slika obišla je svijet i to je dobro. To što biciklizam sam po sebi i nije najtelevizičniji na svijetu, ovoj svjetskoj propagandi kompletne nam zemlje uopće ne škodi, dapače. Jer, dok kolona momaka što bicikle tjeraju mili cestom, kamera svisoka prati sve naše prirodne ljepote. Ima tu i ovaca, i napuštenih kuća, i neobrađenih polja, i pučine plave i zelenih brda i puno asfalta kojekakve kvalitete. Bilo bi zgodno usporediti snimke od prije koju godinu s ovom recentnom da se vidi koliko se toga napravilo, a koliko je toga ostalo netaknuto. Bila bi divota da čelnici vladinih resora zaduženih za koješta, od prometa do gospodarstva, bace oko na te snimke. Možda bi tada sami sebi i svoj rad drugačije ocijenili. Jer ako laže koza, ne laže snimka.

AUTOMOBILI su, k’o što rekosmo, vozili uokolo metropole. I tu je asfalta kojekakvog, ali su se zato ograde imanja lokalnih gazdinstava pokazale upravo sjajne kvalitete. I kad se otklizalo kakvo vozilo s ceste, te mu ograde nisu dale da završi među jesenskim plodovima. Inače, zadnjeg dana obiju utrka Zagreb i Hrvatsku natapala je kiša. Taman da za potrebe snimatelja jedan od biciklista iz kolone digne ruke s volana pa pantomimom fingira kako pliva prsno. Dajte nam stoga još biciklizma, da ga jednom, tko zna, zavolimo možda k’o Slovenci.

KADA ćemo, i hoćemo li, zavoljeti ono nešto novih formata što ih je HRT pustio u pogon!? Valja potpisniku ovih redaka biti iskren, pa reći da na ovo pitanje nema odgovora, berem ne zasad. Jednostavno je nedostajalo koncentracije da se sjedne na miru i gleda što “Dnevnik nomada”, “Ne zaboravite ostaviti recenziju”. Kristijan Iličić jest svjetski putnik, lijepo je da nam o mjestima na koja jamačno nećemo nikada otići priča netko tko je sve to iskusio iz prve ruke, ali televizija je vrag, teško se straha od kamere osloboditi i to se na trenutke u prvoj epizodi i vidjelo i osjetilo. Priča s “recenzijom” druge je vrste, tu se svašta udrobilo u dokumentarni serijal, no ako moraš objašnjavati što se to htjelo, onda tu nešto garant fali. Valja svemu spomenutom ipak dati šansu. Onako kako su oni što obuvaju voditeljice u “Kod nas doma” odlučili dati šansu gigantskim potplatima. Jest, jesen je, gola noga bi se u otvorenoj cipeli smrzla, ali zato ćemo Ivi Šulentić dati bijele čarapice da noga ne zebe i problem je riješen. Velika hvala svima na povratku bijelih čarapa, makar da je i “ispod žita”.

ZA TO vrijeme konkurencija, ako je itko ikom uopće više konkurencija, vozi po svome. Nedjelja, Nova TV, na HTV-u “Superpotjera”, na Novoj TV “Supertalent”. Opravdano je vjerovati da tu potragu za supertalentima ili volite ili baš onako iskreno ne možete smisliti. Opravdano je i svako malo dati šansu tim začudnim outfitima u članice žirija Maje Šuput i još začudnijem ljudstvu što vjeruje da je baš njihov talent onaj koji je super. Okreneš tako, a tamo momče kojem je rodna gruda Tajvan. Da se ostavi studija fizike, kriva je gatara koja je rekla da nikad od njega ništa biti neće. Takve su valjda gatara na Tajvanu, sve vam skrešu u brk. No, on se nije dao pokolebati, već je sreću našao tako što svira po gumenim kokošima, igračkama što ciče kad ih se pritisne. I tako jedan kandidat za drugim, što iz bliže, što iz dalje okolice, da nitko ne zna ni zašto, ni čemu. RTL barem vikendom miruje, zasad. Tijekom tjedna se zasad boj bije u “Životu na vagi”, uratku koji je lako ne gledati i nemoguće ne poštovati. S tuđom mukom se jednostavno nije za šaliti.

ELEM, u moru koječega nije nemoguće da nam promiče ono što neupitnu vrijednost ima. O kako je lijepo bilo pukim slučajem naletjeti opet na HRT-u na još jednu epizode britanskog dokumentarnog serijala “Remek-djelo ili zlodjelo”. U najkraćem, tu dvoje stručnjaka za umjetnine pomaže ljudima da doznaju je li ono što su kupili, našli, naslijedili vrijedan umjetnina ili krivotvorina. Divan je to sitan vez, godi uhu ta profinjena komunikacija među glavnim junacima i to njihovo štovanje likovnosti kao takve. Usto se i nauči štošta, kako o umjetnicama, tako i o sebi samom, jer ako suza može od sreće na oko, zato što je statua Elizabeth Frink original, onda ima nade. Čast krimipetku, ali u ovom serijalu više je napetosti. I da, birala je to, k’o i sve dobro a strano, Mira Vočinkić. Koja je otišla u mirovinu. Tko je nova Mira Vočinkić!? Ima li je!? I što ćemo ako je nema!?