Film "Surfer" je film koji bi vas lako mogao izbaciti iz takta - osim ako ne shvatite da ga nikako ne treba uzeti doslovno. Sve ono bizarno i ekstremno što Nicolas Cage kao neimenovani poduzetnik prolazi u nekoliko dana (i to oko Božića?!) na plaži jer metafora, priča o nečemu drugom. Za početak, o (američkom) snu, ambicijama i želji za uspjehom... I ne, što mi god netko tvrdio, ovo nije priča o novootkrivenoj toksičnoj muževnosti (toksičnom maskulinitetu?) jer taj dio služi tek za privremeno bacanje pijeska u oči, lagano skretanje s teme kako bi se održavala napetost. A redatelj Lorcan Finnegan zna kako je održavati i dozirati. Što ne znači da će se njegov stil svima dopasti.

Ovo odugovlačenje da spomenem što se događa u filmu je namjerno, kao što film namjerno odugovlači da nam objasni neke stvari, ali na kraju to učini, premda ne pokrije sve rupe. Dakle, Nicolas Cage dolazi surfati sa svojim sinom na plažu gdje je dolazio u djetinjstvu i gdje ima žarku želju kupiti kuću. No, plaža je u rukama nasilnih lokalnih surfera koji ne puštaju nikome izvan svog kruga da joj se približi. No, neimenovani se stranac, ili bolje rečeno lokalac koji ovdje odavno ne pripada, ne želi predati. Ići će do kraja, makar se morao još jednom suočiti s demonima koji ga proganjaju od djetinjstva. Kad na početku glavni lik podučava svog sina o valovima i spomene točku loma, već znamo da ta točka psihološkog pucanja čega našeg vrlog junaka. Ili antijunaka. U cijelu priču upliće se starac koji se godinama bori protiv opakih surfera koji maltretiraju druge.

Cage je očito našao snage da se vrati jači nego prije na glumačku pozornicu i on ovdje vlada svakim kadrom. Lik kojeg glumi, koliko god da se bori za pravednu stvar, na trenutke je dosadan i pravi gnjavator i rado bi mu rekli da malo olabavi i jednostavno ode s te plaže na kojoj se događa cijeli film. Ipak, on je iz nekog razloga glavni lik, moramo mu vjerovati, on je pozitivac, nije li? Protagonist se od čovjeka u odijelu, oca i poduzetnika koji vozi dobar auto polako raspada i pretvara u životinju. On je kao lik u tom dijelu nepodnošljiv, a takvim tada djeluje i film. Ipak, tko bude strpljiv bit će nagrađen. Neće to baš biti dobitak na lutriji, ali sav onaj košmar koji glavni lik prolazi, svi oni nasilni i/ili uplašeni likovi, sve će se to razjasniti. Ponavljam, donekle, jer neće baš sve sjesti na mjesto. Čak iako se radi o metafori, trebali bi povjerovati da je netko angažirao sve one ljude na plaži i parkiralištu samo da se poigravaju s neimenovanim? Što je ovo, "Trumanov show"? Zapravo ne, više jedna indirektna moderna verzija "Wall Streeta", "Zone sumraka" i Phillipsovog "Jokera", da ne odem predaleko.

Surfere koji su okupljeni u nekakvom kultu predvodi karizmatični Scally kojeg glumi Julian McMahon, i konačno da se netko sjetio maknuti ga s kabelskih televizijskih produkcija i dati mu priliku da razmaše svoj talent. McMahon je puno bolji glumac nego što "Reži me" ili "FBI" pokazuju. Ne, "Fantastičnu četvorku" ne računam iako ni tamo uopće nije bio loš, no tek ovdje se odlično snalazi kao antagonist čiji testosteronski šarm prekriva njegovo zlo, a u jednom trenutku moglo bi se postaviti pitanje - "A što ako ima pravo"? Scally je lik kakav se može naći u stvarnosti.

Scenarij Thomasa Martina je dobar, a činjenica da se sve događa u krugu od sto metara značila je da su se morali potruditi s pričom dok su se istovremeno morali osloniti na Cagea, McMahona i ostatak glumačke ekipe da ostavi što uvjerljiviji dojam. Dodatni aduti je fotografija Radeka Ładczuka koji je do maksimuma iskoristio nijanse sumraka, zore i mora kako bi pojačao atmosferu. Inače, film je sniman u Australiji.

Kroz teme o pripadanju i nepripadanju, odbačenosti i prihvaćenosti te "Koliko biste daleko išli da..." film dolazi do kraja koji se smješta negdje između iskupljenja i moralnog potonuća, između pobjede i kapitulacije, između katarze i štogod da je suprotno od nje. To se, ponavljam, neće svima dopasti. Meni se dopalo, tim više što su se autori potrudili zaobići i izazvati izlizane holivudske klišeje. Može se reći da je "Surfer" kao film "spaljen", da, ali zapravo je fino flambiran. n