Slutilo se to dulje vrijeme, čim se pojavila vijest da je bolestan, medijske su kuće naložile svojim trudbenicima da slože makar skicu kakvih oproštajnih tekstova, izvještavalo se uredno o pogoršanom zdravstvenom stanju, no malo je tko slutiti mogao da će papa Franjo otići dan nakon što svima nama poželi sretan Uskrs. Dogodilo se, međutim, baš tako, taman da uza sve u tom odlasku dobrog pape ima i neke više simbolike.

Velike TV kuće reagirale su promptno, vođene što zadanim nekim protokolima, što onim ljudima danim strahom da se s nebeskim stvarima nije igrati. Novinari na terenu, stručnjaci u specijalnim emisijama, sve kako traže pravila službe. Ma, pokazalo se i to da je nekako teško medijima bilo držati Papu na naslovnici baš sve vrijeme, od smrti do pokop. U jednom trenu činilo se da je nekoliko dana nakon Papine smrti interes jednostavno, makar nakratko, opao. Pa su se tražili neki novi pogledi na priču, pa su se pritom, tu i tamo, birali loši neki puti onako kako je netko na javnom servisu odlučio da od svih anektiranih na temu Papine smrti u prilogu ostavi onog bijesnog Hrvata koji mu zamjera sve, od Stepinca do Stepinca.

Izravni prijenos samog pokopa vraća mrvu digniteta svemu. Tu je umjeren posve javni servis, gdje svaki sugovornik pazi da ne kaže nešto zbog čega bi ga iz vedra neba mogla pogoditi munja. Tu je Nova TV, gdje se ne zaboravlja da njihova publika voli čuti i koju rečenicu na temu kako se tko od nazočnih velikih faca odjenuo za ovu tužnu prigodu. A tu je i RTL i njihov dobar običaj da o pokojnima govore sve naj, naj najbolje. Samo, ako je već običaj da se govori naj, naj najbolje, što li je, svega mu, tu u studiju radio Miro Kovač!? Dobro, znamo što je radio, komentirao je i on lik i djelo dobrog pape, no kad li se samo Kovač prometnuo u onog kojeg se na televiziju zove baš svaki put kad je neka vanjskopolitička tema u pitanju!? Jest, bio je čovjek kratko ministar vanjskih poslova, ali nije baš da ga se po nečem epohalnom pamti. Očito je bilo dovoljno i očito ideološki pokriva voljeni neki dio gledateljske publike da ga to kvalificira za stajanje pred kameru bilo da se govori o Ukrajini, bilo o SAD-u, bilo u o našima u svijetu, bilo, na koncu, o Papi. Bit će da nam se stoga valja na Kovača naviknuti jer kad to krene, kraja se ne vidi. A kako se generalno u nas medijski prati i tretira vanjska politika, i zaslužili smo da nam je komentira netko poput bivšeg ministra.

Oni koji su tražili gafove, tvrde da su ga našli na Novoj TV. Tamo su su se domaćini i gosti u studiju taman spremali na set reklama, ali kako je kamera ostala uključene mrvu predugo, tako se čulu Ivanu Petrović kako pita hoće li biti vremena da se na hodniku cigareta zapali. I eto ti internetske bojne kako razvlači “gaf”. A ne’š ti gafa. Emisija traje satima, pa ako je već legitimno veseliti se piću da suho grlo natopi, što ne bi bilo legitimno da se pušač veseli mogućnosti da zapali, i to u hodniku daleko od očiju svih!? Gaf!? Nije gaf, nego potreba, ljudska, koju ne bi trebalo ni spominjati ako ništa, ono u duhu nauka pokojnog pape. Bezgrešan nitko od nas nije, ako je cigareta uopće grijeh.

Nije grijeh to što je Aco Stanković svoj niz gostiju koji s politikom veze nemaju, već “samo” sa životom, nastavio gostovanjem psihijatra Hrvoja Handla. I u redu je sve to da čovjek nije govorio o poremećajima hranjenja, o višku i manjku kila, o navici da se jelom “liječi” sve. “Prejedamo se jer u životu tražimo utjehu”, reče Handl. A sati malo iz 14! Ručak na stolu. Jesti ili ne jesti, pitanje je sad!? Ne jesti u nedjelju u uru od ručka znači biti opako tužan. Jesti znači utješiti se. Ako tu ikakve dileme ima, onda kvragu sve. Inače, kad smo već kod dr. Handla, morao bi mu netko makar šapnuti da mu je odabir sakoa jednostavno loš. Zašto baš svaki put sako mora imati rukav koji je od pola jedne boje, a od pola druge, pitanje je svih pitanja.

Nedjelja nam je i opet donijela i nešto domaćeg nogometa na male ekrane. Dalo bi se sada vesti svašta, onako navijački, ali nema potrebe. Mudrije je sjetiti se prijateljice Z, koja je onomad u naletu iskrenosti zaprijetila: “Budem li ikad u prilici, najprije ću ukinuti VAR i televizijske snimke dronom!” Ima i pravo, jer nema VAR-a koji valja, a nema više ni reklame da nam ne gura pod nos nešto dronovski svisoka. Vratimo se zato na zemlju. Krajnji je čas.