
Antonia Hrvatin Roth: “Kuća kruha - Betlehem” pokazuje kako biti na strani mira
Veći je dio filma posvećen životu tamošnjih ljudi i suradnji s franjevcima
Danas, na Veliki petak, premijerno na HTV1 u 20.15 prikazuje se dokumentarni film "Kuća kruha – Betlehem" autorice i redateljice Antonije Hrvatin Roth. Ekipa Hrvatske televizije posjetila je Betlehem u završnoj fazi ratnog primirja i doznala kako preživljavaju tamošnji stanovnici. Franjevci okupljeni u Kustodiji Svete Zemlje stup su održivosti tamošnjih kršćana i osnivači brojnih institucija - od škola, vrtića, bolnica, sveučilišta do mjesta okupljanja. O filmu smo razgovarali sa scenaristicom i redateljicom Antonijom Hrvatin Roth.
Vaš posljednji posjet Izraelu donio je dokumentarni film "Kuća kruha – Betlehem". Koji su bili razlozi i motivi vašeg posjeta i je li ostvario željeno?
- Tijekom prošlog posjeta Svetoj Zemlji djelomično sam upoznala životne okolnosti tamošnjih kršćana, što me potaknulo na razmišljanje o snimanju filma. Zahvaljujući hrvatskom franjevcu, fra Sandru Tomaševiću i njegovu iskustvu života i služenja u Betlehemu, dobila sam detaljan uvid u probleme obitelji, djece i djelovanja Crkve i odlučila da bi to bilo dobro prikazati u hrvatskoj javnosti kako bi vidjela u kakvim okolnostima žive kršćani te kakva im je budućnost. Važnost tog projekta prepoznalo je i uredništvo Hrvatske televizije, koje mi je dalo potporu u ostvarenju. Povod za odlazak bio je blagoslov kapelice hrvatskih svetaca i blaženika, koja se gradi od 2022., a čiji smo blagoslov i polaganje temeljnog kamena tada pratili, pa da bismo priču zaokružili, koja je zaista povijesna za našu zemlju, odlučili smo pratiti i završetak. I taj se događaj trebao ostvariti u studenom 2023., no u listopadu je, nažalost, počeo rat i sve je bilo odgođeno. Čekali smo pravi trenutak, osluškivali političke prilike i kad su se stvorili uvjeti za to, počeli smo pripremati put. Tu moram istaknuti fra Tomislava Glavnika, pokretača cijelog projekta i organizatora tog blagoslova, koji nam je bio potpora u pripremi i realizaciji, koji nas je uvjerio da će sve biti dobro i da ćemo ovaj put uspjeti otići te blagosloviti i otvoriti kapelicu. No to je manji dio koji mi obrađujemo u filmu, a veći je posvećen životu tamošnjih ljudi i suradnji s franjevcima. Bilo je tu puno neizvjesnosti, jer je tamo ipak ratno stanje, koje bitno otežava snimanje i pristup nekim lokalitetima. Cilj je bio prikazati život kršćana toga gradu koji trpe zbog ratne situacije i koji se svakodnevno iseljavaju zbog izuzetno loših životnih uvjeta.
Posjetili ste Betlehem, koji je u fazi primirja. Kako žive tamošnji stanovnici, što kršćanski svijet što uslužni sektor i svi drugi slojevi društva?
- Situacija je u Betlehemu bila teška i prije ovog posljednjeg rata, a danas je jedva izdržljiva, i to ponajviše zbog ograničavanja slobode kretanja. U filmu govore vlasnici suvenirnica i restorana, koji ističu da više od 15 mjeseci nisu izišli iz grada, da ne mogu doći do Jeruzalema, što ih često odvaja i od obitelji i normalnog života. Oni žive od turizma, kojeg već godinu i pol nema. Prazni su restorani, trgovine, sve je pusto, a mnogo toga i zatvoreno, što lokalno stanovništvo gura u teško siromaštvo.
Tko su bili vaši sugovornici i po čemu su zanimljivi?
- Glavni sugovornik u filmu je fra Sandro Tomašević, ravnatelj Franjevačkog dječačkog doma i prvi nearapin koji ga vodi. U filmu govore i vlasnici suvenirnica, koji pripadaju tradicionalnoj palestinskoj obitelji, vlasnik obiteljskog restorana koji svjedoči o svom preživljavanju, medicinske sestre u jedinoj pedijatrijskoj bolnici na Zapadnoj obali, profesori u prvoj osnovnoj školi na Bliskom istoku, ali i glavni kustos Svete Zemlje, fra Francesco Patton. Sugovornik nam je i gradonačelnik Betlehema Anton Salman, koji otkriva kako se taj grad opskrbljuje energentima i vodom i što ga najviše muči. Ugostila nas je i jedna palestinska obitelj, a posjetili smo i dvije žene, jednu iz Srbije i jednu iz Hrvatske, koje su se udale za Palestince i odlučile nastaviti život u Palestini.
Družili ste se i s Hrvatima u Betlehemu – primjerice s riječkim franjevcem, fra Sandrom Tomaševićem. Što vam je on rekao?
- Zahvaljujući njemu, koji nam je dogovorio sva snimanja i pripremio teren za naš dolazak, uspjeli smo u samo sedam dana sve snimiti. Fra Sandro ili, kako ga domaći zovu, abuna, što u prijevodu znači "naš otac", omiljen je i djeci i odraslima, potpora u svim teškoćama, a iz njegova iskustva upoznat ćemo kako izgleda tamošnji život jednog svećenika te koliko je važan međureligijski dijalog i ekumenizam u svakodnevnom životu. On nas vodi kroz dječji dom, Baziliku Rođenja Isusova i špilju, pokazuje nam krajolike Svete Zemlje te nas vodi u pustinju gdje nam otkriva najpoznatije samostane na svijetu, život beduina i važne povijesne znamenitosti.
Film "Kuća kruha – Betlehem" bit će prikazan na Veliki petak. Koliko u filmu tematizirate taj najveći kršćanski blagdan i ostale vjerske teme, kojih je Betlehem itekako poprište?
- Mi u filmu ne tematiziramo izravno najveću kršćansku svetkovinu, no ono što prikazujemo kroz svjedočanstva ljudi nalikuje na križni put jer agonija koju proživljavaju traje dugo, a oni to strpljivo podnose i ne odustaju. Prikazujemo i najpoznatija povijesno-biblijska mjesta poput jaslica, Špilje mlijeka, crkve sv. Katarine sa Špiljom sv. Jeronima, a otvorili smo i vrata nove kapelice hrvatskih svetaca i blaženika.