ILUSTRACIJA
15.4.2025., 09:00
korejski film “Otkrivenja”

Balansira na rubu moralnog kaosa, bez epohalnih otkrića

Film je velikom većinom svojeg trajanja uistinu napet, nepredvidljiv i uzbudljiv

Za razliku od mnogih, najposjećenijoj streaming platformi na svijetu se doista rijetko okrećem, pogotovo kad su u pitanju filmski noviteti iz njihove vlastite produkcije/distribucije. Za razliku od visokobudžetnih promašaja kakvi se u posljednje vrijeme lijepe uz njihov prepoznatljiv logo te uobičajeno 'more' naslova upitne kvalitete, osobno mi je iz aktualne ponude 'isplivao' jedan uz kojeg se veže ime južnokorejskog redatelja zaslužnog za ponajbolji 'zombie' horor posljednjih par desetljeća – ''Vlak za Busan''. Dotični se dakako zove Yeon Sang-ho, a njegov najnoviji film kojeg posljednjih par tjedana možete uloviti na Netflixu, skriva se pod naslovom – ''Otkrivenja''. Zašto i spomenuti Sang-hoov film sa sobom ne povlači salvu hvalospjeva ili histeriju kakvu je izazvala njegova zombie uspješnica, obrazložit ću vam nakon standardnog izlaganja same radnje.

Sumnjivi stranac

Pastor Sung Min-chan (Ryu Jun-yeol) svakako je bilježio bolje dane jer unatoč svojem predanom i požrtvovnom radu ne dobiva priliku kakvu zaslužuje. Mise i dalje provodi u derutnoj zgradi kojoj prokišnjava strop, supruga mu ima ljubavnika, a vođenje buduće crkve u izgradnji glavni pastor će radije dodijeliti vlastitom sinu ženskarošu negoli njemu. Da bi stvar bila još i gora, krajnje rastresen Sung zaboravi jednog dana pokupiti sina iz vrtića na što mu supruga javlja kako ga je pokupio neki muškarac. Sung to poveže sa strancem imena Yang-rae (Shin Min-jae), sredovječnim muškarcem čudna izgleda i bizarnog ponašanja koji je tog istog dana došao u njegovu crkvu uhodeći jednu tinejdžerku. Sung je tad pokušao privući Yang-rae svojem 'crkvenom stadu', no u jednom trenutku mu je zapazio uređaj za nadzor zahvaćen oko noge. Povezavši te dvije stvari, Sung ustanovi kako je upravo Yang-rae oteo njegova sina.

Prateći ga te iste večeri dok svojim vozilom prenosi nekakav sumnjiv teret, Song se sukobi s Yang-raeom. Song se riješi njegova tijela bacivši ga u provaliju, no ustanovi kako u Yang-raeovom vozilu nema ni traga njegovom sinu. U tom trenutku supruga mu javlja kako je njihov sin na sigurnom i kako je došlo do nesporazuma u vrtiću. Paralelno, detektivka u odjelu za nasilne zločine, Lee Yeon-hui (Shin Hyun-been), žena čiju je sestru godinama ranije oteo upravo Yang-rae, dozna kako je ovaj pušten iz zatvora i počinje ga pratiti. Ubrzo se ispostavi se kako je nestala djevojka koju je Yang-rae pratio u crkvu, a kako je on misteriozno nestao…

ILUSTRACIJA

Zvuči poprilično intrigantno, zar ne? Nije to ni neko veliko iznenađenje za predane fanove južnokorejske kinematografije. Njihovi trileri, misteriji, krimići i horori već desetljećima oduševljavaju čitav filmski globus s maestralnim ostvarenjima ispunjenim obratima i nevjerojatnim raspletima, no to nažalost ne mogu reći i za najnoviji Sang-hoov film. Dotični je naime nakon niza hvaljenih animiranih filmova 2016. napravio nevjerojatnu tranziciju u svijet igranog filma uz u uvodu opjevan zombie horor ''Vlak za Busan'', ali ispada kako je to bio njegov svojevrsni igrani 'labuđi pjev'. Zaveden uspjehom i slavom koju mu je spomenuti film donio, Sang-ho je sličnu formulu kroz nadolazeće godine pokušao pretočiti i kroz, ispostavit će se, inferiorni nastavak imena ''Penninsula'', loš superherojski pokušaj zvan ''Psihokineza'', stilizirani, ali svejedno promašeni ZF spektakl ''Jung-E'', te visokobudžetne TV serije (također kroz Netflixovu distribuciju) ''Parazit: Sivo'' i ''Na putu prema paklu''. Svi su navedeni filmovi i serije imali poprilično izdašne budžete, atraktivnu stilizaciju i veliku gledanost na Netflixu, no niti jedan od njih nije posjedovao kvalitetu Sang-hoovog igranog prvijenca.

Ovom je prilikom kreativno posrnuli redatelj vizualnu raskoš i estetiku uglavnom ostavio po strani te se vratio žanru čistokrvnog trilera prožetog misterijom i moralističkim temama, kombinaciji koju je tako dobro gradio kroz svoje rane animirane radove. Produkciju nad filmom mu je preuzeo ni manje ni više već jedan od najistaknutijih meksičkih redatelja svih vremena – Alfonso Cuarón, ali sve se čini kako niti to nije bilo dovoljno. Priča o pastoru (protestantski svećenik) koji isprva nehotično, a kasnije i namjerno počini niz zlodjela i sve to pripisuje Božjoj volji, svakako odzvanja intrigantnim prizvukom. Linije dobra i zla se ovdje neprekidno prepleću, iscrtavaju i brišu, no Sang-ho nije u potpunosti koherentan scenaristički ih ispisujući. Mnogo je tu nategnutih situacija, karakterizacija likova je kaotična, nerijetko i apsurdna i posve je vidljivo kako se autor konceptualno nerijetko gubi ni sam ne znajući oko čega konkretno želi zadržati fokus. Je li to lik pastora, detektivke ili pak samog ubojice? Želi li nam prvenstveno servirati moralističku priču ili čistokrvni triler, melodramu, odnosno, misterij s elementima nadnaravnog? Takvo sudaranje i/ili spajanje tema mu je svakako pošlo za rukom u 'Busanu', ovdje baš i nije toliko siguran što u konačnici poručuje.

Uvjetna preporuka

Unatoč takvom podijeljenom kreativnom rezultatu, ‘’Otkrivenja’’ ipak posjeduju dovoljno razloga za gledanje. Film je velikom većinom svojeg trajanja uistinu napet, nepredvidljiv i uzbudljiv. Likovi i premisa imaju mnogo potencijala (dok sam ga gledao, u više navrata mi je kroz glavu protutnjala misao hoće li ga ‘Ameri’ otkupiti za rimejk?) i vjerujem kako će kod većine gledatelja dobiti ocjenu – prolazno. Tome u korist govore i podaci kako je dosta dobro gledan na Netflixu, ali priupitajte se zaslužuje li vašu pozornost jednako koliko i briljantni trileri ‘made in’ Južna Koreja koje do sad možda niste gledali? Treba li vam neka ‘žešća’ preporuka, iz rukava ću vam automatski izbaciti remek-djela za koje vjerojatno znaju već i ptice na grani, ali vi možda niste još čuli: ‘’Sjećanja na ubojstvo’’, ‘’Vidio sam vraga’’, ‘’Gorko slatki život’’, ‘’Tragač’’, ‘’Majka’’, ‘’Dvostruka prijevara’’ ili neizbježni ‘’Parazit’’ i ‘’Oldboy’’. Sang-ho definitivno nije redateljski kalibar jednog Bong Joon Hoa, Park Chan-wooka ili Kim Jee-woona, no i s ovakvim polovično uspjelim naslovima poput ‘’Otkrivenja’’ zasigurno privlači daleko više negoli većina recentne američke produkcije kakva se vrti po kinima i streaming platformama.