Dvadeset prvo izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox održat će se od 30. ožujka do 6. travnja u kinima Kaptol Boutiquea. U osam festivalskih dana publika će imati priliku pogledati čak 107 dokumentarnih ostvarenja u 16 filmskih programa. Za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natječe se 20 filmova u kategoriji međunarodnog dokumentarnog filma i 18 naslova u regionalnoj konkurenciji.

Prava realnost

Program ovogodišnjeg ZagrebDoxa na konferenciji za medije predstavili su umjetnički direktor Nenad Puhovski i izvršni direktor Hrvoje Pukšec.

- Uz eksplozije, zavijanje sirena, krikove i svađe koji se rasprostiru ovim našim malim, ugroženim planetom, ja čujem – tišinu. Tišinu pameti, razuma, razgovora i – ljudskosti. Svijetom vladaju nasilnici, neko novo 'zlato' određuje cijenu ljudskih života i budućnost čitavih nacija, deset tisuća ljudi gine svakodnevno na frontama i izvan njih, stotine tisuća onih koji su mislili da su pobjegli od takve sudbine zaustavljene su na putu prema životu za koji su vjerovali da je bolji i sigurniji, glupost i primitivizam postaju glavnim 'sastojkom' ne samo politike već i naših sudbina boomerima. Začeti smo u svijetu poslijeratnog optimizma, pa smo, vjerojatno genetski, preuzeli onaj esencijalan sastojak ljudske egzistencije – nadu. No ima li danas nade za – nadu? Pitanje je ono koje si svakodnevno postavljam, misleći prije svega na one na kojima leži teret budućnosti – svoju (našu) djecu i unučad. Osjećam da moramo pokušati, ako ne dati smisao, ako ne poboljšati svijet, onda barem razumjeti što se doista događa. ZagrebDox stvoren je iz takve potrebe. Ona je vjerojatno idealistična, ambiciozna, nerealna…? Ima li uopće smisla? Samo vi, naša publiko, možete odgovoriti na to pitanje… Mi smo tu da vam prikažemo kako najbolji svjetski filmaši, svih generacija, nacionalnosti i 'rukopisa' vide svijet u kome živimo. Pravu realnost. Te da, nakon projekcije, porazgovaramo. I u tom razgovoru, razmjeni misli i ideje, pokušamo pronaći – nadu - izjavio je Nenad Puhovski.

Međunarodni konkurentski spektar je filmskih naslova koji nam donose – pravu realnost. Nažalost, naša je realnost i rat u Gazi, ali i ruska invazija na Ukrajinu. Katarski dokumentarac koji je režirao Mahmud Atassi, Oči Gaze, prati tri palestinska novinara na sjeveru Gaze koja su prisiljena riskirati život zbog posla, a Yalla Parkour, redateljice Areeb Zuaiter, otkriva nam surovu stvarnost toga zlosretnog grada. Dragi Teo, Alise Kovalenko, koja snima ukrajinski rat kroz oči majke koja uzima oružje, otkriva emocionalni krajolik sukoba i otpornost čovječanstva usred kaosa. Tiha zemlja sporo gori, redateljice Olhe Zhurbe, poput audiovizualnog dnevnika bilježi promjene u ukrajinskom društvu nakon pada u potpuni pakao rata. Ilegalna ruska underground glazbena i umjetnička scena je u procvatu. Film Krhotine, Mashe Chernaye, daje nam uvid u ulični život mladih koji ne podržavaju režim. S druge strane diljem Rusije osnovne škole pretvaraju se u centre za regrutaciju. U svom filmu Gospodin Nitko protiv Putina David Borenstein i Paša Talankin daju prikaz dubokog učinka Putinova režima na živote ruske djece. Dugotrajnim efektom rata na sirijsko stanovništvo i okoliš bavi se kratki dokumentarac Tko voli sunce, redatelja Aršije Šakibe. Posljedice rata tematizira i film Poslije rata, Birgitte Stærmose, a prikazuje četvero djece iz Prištine koja odrastaju u zemlji u kojoj su posljedice ratnih 1990-ih još uvijek snažne. U 1981. godinu vraća nas Tomasz Wolski svojim filmom Godina u životu zemlje: Poljska je na rubu revolucije, a komunističke vlasti učinit će sve da je uguše. Ostajemo još malo u Poljskoj. Rastuća humanitarna kriza na granici EU-a prodrla je u stvarnost obitelji koja je u najstarijoj europskoj šumi na granici Poljske i Bjelorusije stvorila vlastiti raj u vizualno impresivnom filmu Šuma, Lidije Dude. Spajajući stvarnost, fikciju, kazalište i mjuzikl, iranska redateljica Narges Kalhor donosi nam film Shahid, intimni prikaz balansiranja između pomirenja s prošlošću, sadašnjošću i samim sobom. Spektakl, Yasmin van Dorp, razotkriva moderni turizam kao predstavu za javnost u kojoj turisti u potrazi za autentičnim doživljajima ponekad riskiraju vlastiti život, ali i sigurnost svoje djece. Sniman dva desetljeća, film Victorije Mapplebeck Majčinstvo slavi samohrano majčinstvo i dokazuje da epska putovanja mogu početi i završiti – kod kuće. Sudan, sjećaj nas se, redateljice Hind Meddeb, prikazuje poeziju kao sredstvo otpora u sudanskoj revoluciji. Film spaja fragmente revolucije povezujući neravnopravnu borbu revolucionarne mladeži protiv vojne sile. U filmu Druga strana planine autorica Yumeng He preispituje odnos stalnosti ljudske težnje i nestalnosti krajolika koje nazivamo domom, dok film Protjerivačica ljubavnica, Elisabeth Lo, istražuje sukob emocija, pragmatičnosti i kulturoloških normi u ljubavnim vezama u suvremenoj Kini. Na domaćem terenu donosi duhovit pogled na život same autorice Lidije Zelović, koji zrcali trenutnu političku klimu u Nizozemskoj, ali i mnogim drugim zemljama diljem svijeta. Film Kronike apsurda, Miguela Coyula, razotkriva složene kontradikcije u društvenoj i političkoj dinamici današnje Kube. Odlazak, Ivana Vlasova i Nikite Stashkevicha, nastao u bliskoj suradnji s članovima zajednice Neneta, a uz prikaz njihova bogatog folklora, postavlja pitanja o pravima djece u društvu ograničenih mogućnosti. Upravljanje Davida Graudenza istražuje izradu modela iz perspektive modela.

Za Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji ove godine konkurira 18 filmskih ostvarenja.

Nebojša Slijepčević na ZagrebDoxu imat će svjetsku premijeru svoga novog dokumentarca Crveni tobogan, koji prati sukobe dviju skupina građana oko budućnosti jednoga novozagrebačkog parka. Film Najglasnija tišina Aleksandra Reljića bilježi ono što već mjesecima svi budno pratimo, studentske prosvjede u Srbiji, kojima je povod pad nadstrešnice koji je odnio 15 života. Goran Dević režirao je film Paviljon 6, a kroz iskrene razgovore s ljudima koji čekaju u redu za cijepljenje protiv COVID-a razotkriva dezorijentiranost i skepsu koji prožimaju naše kolektivno iskustvo. Film Ovo je za more, Renate Poljak, postavlja nam pitanje možemo li izliječiti more, a mađarski dokumentarac Bogalji sirov donosi pogled na život četiriju osoba s invaliditetom koje odlaze provesti vikend na Balatonu. Nakon što je pronašla nemontirane kasete svoga pokojnog oca, autorica Dalija Dozet upušta se u osobno putovanje u film Lekcije mog tate. Tatina uspavanka, Lesie Diak, prikazuje nam neviđenu štetu koju je rat nanio intimnim odnosima ratnog veterana i njegove obitelji. Otac kao središnja tema pojavljuje se u filmu Izidora Bistrovića Kupam se, voli vas tata. Šesteročlana obitelj nakon sedam godina vraća se na plažu u Savudriji, na kojoj se njihov otac prije sedam godina utopio. Alice On&Off, Isabele Šator, nesmiljen je prikaz ponavljanja traume kroz više generacija u kojem se glavna protagonistkinja bori da ostane prisutna u sinovu životu.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Osobne priče

Renata Lučić režirala je film Godina prođe, dan nikako, a bilježi njezin posjet ocu koji živi u ruralnom dijelu Hrvatske i nastoji shvatiti zašto se obitelj razjedinila. Clara Trischler svojim filmom Noć kojota vodi nas u meksičko selo čiji stanovnici, kako bi spasili svoje selo od izumiranja, simuliraju iskustvo koje svi znaju: ilegalni prelazak granice u SAD. Prerušavaju se u graničnu policiju i trgovce ljudima kako bi se turisti mogli osjećati kao migranti na jednu noć. Terenska nastava, Joze Schmucha, prati jedan osmi razred na izletu u Vukovar, u sklopu programa Memorijalnog centra Domovinskog rata, a Moji ljetni praznici Petre Seliškar osmogodišnjeg Basrije koji ljetne praznike žarko želi provesti s bratom u makedonskim planinama. Filmom Ko će pokucati na vrata moga doma Maja Novaković uvodi nas u Eminov svijet, koji u suton života teško radeći na surovoj hladnoći traži utjehu i toplinu u zagrljaju prirode. U esejističkom filmu Izlaz kroz ludaru autor Nikola Ilić pripovijeda osobnu priču vojnika koji to nikada nije želio biti, a u filmu Krila i tlo, Stefana Maleševića, vidimo kako rodna ravnopravnost može procvjetati ondje gdje biste najmanje očekivali. Pod sretnom zvijezdom, Petera Kerekesa, upoznaje nas s Lucianom, talijanskom astrologinjom s kojom brojni kontaktiraju kako bih riješila probleme, a Zlatno doba Camille Iannetti priča je o Lucy, mladoj Talijanki koja živi u Yorkshireu i uskoro će roditi djevojčicu. Njezina majka i mlađa sestra došle su je posjetiti kako bi je podržale u ovo posebno vrijeme. Bebin je otac gambijskog dječaka Kitima, a veza na daljinu između njega i Lucy puna je neizvjesnosti: njih dvoje kratko je izlazilo prethodno ljeto u Palermu, a sada se pokušava upoznati u dugim videopozivima.

- ZagrebDox napunio je 21 godinu i znamo što to znači: u najboljim je godinama, iako to ni sam ne znam! Velika hvala svim pokroviteljima, sponzorima i prijateljima. Festival ne bi bio moguć bez potpora Grada Zagreba, HAVC-a, Zaklade Kultura nova, Turističke zajednice Grada Zagreba i Društva hrvatskih filmskih autora. Nadam se da ćemo i ove godine opravdati njihovo povjerenje, ali i povjerenje naše vjerne publike. Pripremili smo za ovu godinu brojne novosti. Ukratko: jedva čekamo 30. ožujka! - izjavio je izvršni direktor ZagrebDoxa Hrvoje Pukšec.

ZagrebDox održava se uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova, Društva hrvatskih filmskih redatelja i Turističke zajednice Grada Zagreba.