Rapidno nam se bliži 97. izdanje najslavnije filmske nagrade na svijetu – Oskara, a domaći distributeri su se pobrinuli da jedan od najvećih ovogodišnjih kandidata upravo ovih dana ugleda platna naših kino dvorana. S do sad čak 118 osvojenih nagrada i nevjerojatnih 336 nominacija (uključujući i impresivnih 10 za Oskara), ''Brutalist'' je definitivno jedan od onih naslova o kojem baš svi bruje, no da li je uistinu toliko dobar ili je cijela priča oko njega podosta napuhana i interesno usmjerena, elaborirat ću nakon što vam prvo kažem o čemu se tu točno radi. Nakon same analize, pokušat ću vam kroz par crtica izdvojiti favorite i moguće pobjednike, ali i naglasiti kako su moguća i iznenađenja zbog kojih ne bi bilo najpametnije pohrliti ka kladionicama u nadi za lakim bogaćenjem.

Projekt karijere

Godina je 1947., mađarski arhitekt László Tóth (Adrien Brody) se nakon traumatičnog preživljavanja holokausta uputio ka S.A.D.-u kako bi tamo započeo novi život. Prisilno tijekom rata razdvojen od svoje voljene supruge Erzsébet (Felicity Jones) i nećakinje Zsófije (Raffey Cassidy) on ne zna kakva ih je sudbina zatekla, ali se pokušava uz pomoć Attile (Alessandro Nivola), rođaka nastanjenog u Philadelphiji, ponovo osoviti na vlastite noge. Tek što je došao k njemu, ovaj mu priopći radosne vijesti – Erzsébet i Zsófija su žive, ali su zbog birokratskih razloga 'zapele' u Austriji i ne mogu dobiti potrebne dokumente. Dok se situacija ne riješi, László mora zarađivati za kruh, a to čini kod Attile koji u vlasništvu ima salon namještaja.

Kreativan i inovativan, László rođaku dizajnira neke nove primjerke namještaja, no prava poslovna prilika se ukaže kada sin bogatog industrijalca Harry Lee Van Buren (John Alwyn) za poklon ocu Harrisonu (Guy Pearce) od njih zatraži dizajniranje i izradu kućne knjižnice. Vizionar kakav je uvijek bio, László osmisli nešto apsolutno fantastično, no Harrison ih nakon nenadanog povratka kući u izljevu bijesa potjera, dok Harry odbije platiti učinjeno. Pod pritiskom supruge i izmišljene situacije koja na njega baci krivnju, Lászla Attila izbaci iz kuće i ovaj se nađe u novim problemima. Uz heroinsku ovisnost koju vuče još od putovanja prema Americi, László je za preživljavanje prisiljen raditi kojekakve građevinske i nadničarske poslove sve kako bi preživio. Tamo ga nakon nekog vremena pronađe Harrison koji se ispriča za svoju naglu reakciju i koji mu ubrzo ponudi posao života…

Ovo bi u nekim najkraćim crticama bio opis dijela radnje filma koji u cijelosti traje impozantnih 215 (!) minuta i koji je inače podijeljen na uvertiru, prvi dio oslovljen 'Enigma dolaska', drugi dio imena 'Tvrda jezgra ljepote' i epilog 'Prvi arhitektonski Biennale''. Dojmovi nakon gledanja? Ako bih ih sažeo u samo jednu riječ onda bi ona bila 'podijeljeni'. Autor filma, Brady Corbet, filmsku je karijeru započeo početkom milenija kao glumac i iz te je faze najbolje utiske ostavio kroz filmove ''U nepoznatoj koži'' i Hanekeovom američkom rimejku vlastita filma ''Funny Games''. Corbetovi apetiti tu nisu prestali pa se već 2008. upustio u redateljske vode s kratkometražnim filmom dok je u dugom formatu debitirao 2015. s hvaljenom dramom ''The Childhood of a Leader''. Nakon solidno prihvaćene glazbene drame ''Vox Lux'', on se baca na svoj najambiciozniji projekt karijere, epohalnu dramu ''Brutalist''.

Scenarij slaže uz pomoć svoje životne suputnice Mone Fastvold i do najsitnijeg detalja radi višegodišnju pripremu za snimanje. U standardnim holivudskim okvirima, na ovakve i slične produkcije bi se 'spucale' stotine milijuna dolara, no uz vrhunsko planiranje, pomno odabran casting, lokacije i sve znane i neznane trikove (uključujući i vlastiti besplatni angažman), Corbet ga ostvaruje s nevjerojatnim budžetom od 'samo' 9,6 milijuna dolara! Nevjerojatno, zar ne? Gledanje ovakvih epohalnih filmova nerijetko zna biti iscrpljujuće iskustvo, ali ovdje to nije slučaj. Od klaustrofobičnih prvih kadrova u kojima László iz zamračenog i ljudima pretrpanog potpalublja broda izlazi na svjetlost i zapaža staturu veličanstvenog Kipa slobode, preko prizora magičnih rudnika mramora u Carrari pa sve do konačnog ulaska u prostorije arhitektonskog čuda kojeg je osmislio za Van Burena, Corbetov film vas očarava, no…

Stižem polako i do problema koji nadilaze (barem meni osobno) cijeli film. Ne volim u svojim osvrtima naglašavati autorsko politiziranje, a kamoli ideološko nametanje, ali ''Brutalist'' je u konačnici ispao upravo to. Nisam puno 'trzao' na trenutak u kojem se putem radija prenosio govor Bena-Guriona o deklaraciji proglašenja države Izrael 1948., kako-tako sam pretrpio i govor Lászlóve nećakinje Zsófije kad najavljuje da se sa suprugom seli u Jeruzalem jer je tamo njihov pravi dom iako znamo da je rođena u Mađarskoj, no dočim je Erzsébet počela SAD. spominjati kroz kontekst zemlje grijeha koja je trula i svakog iskvaruje i kako se oni također trebaju preseliti u Izrael, odnosno, završnog govora na Biennaleu, bilo mi je jasno da je cijeli film prožet cionističkom propagandom. Nisam i neću nikad biti antisemitist, ali krajnje je licemjerno upirati prste u sve, uključujući i SAD. koji im je s partnerima omogućio osnutak države, pogotovo ne u trenutku dok njihov novoizabrani predsjednik zajedno s izraelskim cionistima kuje planove o gradnji 'rivijere' u razrušenoj Gazi. Istina je, SAD je bila i ostala meka kapitalizma, ali nije ni László čovjek bez grijeha. Jasno mi je i kako je Corbet scenarij slagao daleko prije rata u Gazi, ali taj sukob traje već desetljećima sve sa ciljem iseljenja Palestinaca ako ne i njihova genocida.

Brutalist film

Gorki slatkiš

Kontroverze s filmom tu dakako ne prestaju jer su posljednjih mjeseci i procurile informacije kako je u post-produkciji korišten AI kako bi na što uvjerljiviji način ispolirali Brodyev i Jonesin izgovor mađarskog, tj. za prikaz građevina i planova izgradnje istih. Šteta, baš šteta. Što je prošlost, holokaust i antisemitizam smo na maestralan način mogli doznati kroz Glazerovu ''Zonu interesa'', ''Brutalist'' bi bez cionističke propagande i pojedinih nepotrebno razvučenih sekvenci bio doista pravo remek-djelo. Ovako? Kinematografski slatkiš s nepopravljivim okusom gorčine. Stavljati ga u koš, što su neke američke kolege već i učinile, s remek-djelima poput ''Nema zemlje za starce'' ili ''Bilo jednom u Americi'' je u najmanju ruku pretjerano. Što se tiče pojedinačnih postignuća na njegovom stvaranju, Corbet ga je sjajno režirao, Lol Crawley majstorski snimio, Daniel Blumberg vrhunski uglazbio. Gluma? Uglavnom jako dobra do odlična, no posebno bih istaknuo Guya Pearcea kao isfrustriranog, rasistički nastrojenog bogataša i Alessandru Nivolu u kompleksnoj ulozi rođaka koji na krivi način lovi svoje američke snove. Brody? Dosta dobar, ali nešto slično smo već vidjeli kroz njegov daleko zapaženiji angažman, ali i sam film – ''Pijanist''.

S ovim dolazim i do u uvodu najavljenih prognoza. Najbolji film? Najveća bitka će se svakako voditi između ''Anore'', ''Konklave'' i ''Brutalista'', ali nekako se nadam da će to ipak biti ''Konklava''. Nagrada za najbolju režiju ide najvjerojatnije Corbetu, isto kao i Brodyju ona za najbolju mušku ulogu. Najbolja ženska uloga? Demi Moore. Najbolji strani? Nažalost - ''Emilia Perez''. Neću sad ulaziti u ostale kategorije, jer je većina favorita naglašena i u samim kladionicama, već ću samo istaknuti kako ćemo s najvećim nestrpljenjem ponajprije ispratiti kategoriju najboljeg kratkog filma i držati fige da naš Nebojša Slijepčević ode do samog kraja i trijumfalno podigne taj toliko iščekivani kipić visoko u zrak. O samoj dodjeli, dobitnicima i gubitnicima nešto više idući tjedan. n