Nedjelja navečer. Dnevnik kamo god okreneš. Tako je to u nas, kad udari 19 sati, onda je Dnevnik. A kad Dnevnik počinje brojem vozača koji su u velikoj policijskoj akciji uhićeni kako voze pod utjecajem alkohola, onda znaš da je dan bio miran do krajnjih granica. Svekolikom blaženstvu doprinijelo je i kratko ukazanje Ante Gotovine na malim ekranima. Uvijek se on ukaže na tren i uvijek izjavi nešto da je onako pitijski. Uostalom, kada je izjavio onu povijesnu i prevažnu rečenicu “rat je gotov, okrenimo se budućnosti”, čini se da ga je malo tko shvatio ozbiljno. Zato sada na pitanja odgovara rijetko i zagonetno. Na upit novinarke Nove TV hoće li na inauguraciju Milanovićevu, on odgovara tako da je sve moguće. A mi sretni jer je rekao išta. I k vragu, televizično je, pogotovo kad Dnevnik pada u nedjelju, mirnu i blagoslovljenu. Nedjelja navečer. Dnevnici završili. Iza njih ide film na Prvom HTV-a, film na RTL-u, film na Novoj TV. Treba li uopće kazivati koliko njih dvoje staraca ne vole program nedjeljom navečer!? Dakako da ne treba. A ne možeš tako rano poći leć’.

S jedne strane stariji konzumenti svega televizijskog, a s druge recimo oni što ih je gripa snašla. Činjenica je da boli sve, da temperatura radi svoje, da se znojiš preko noći i da sve to ne da na posao, a jedva da dade i iz kreveta. Put iz kreveta do trosjeda u boravku dug je k’o vječnost. I kad ga se prijeđe, radost je velika. A kako je velika radost jer se može leći i i na trosjed, ako ne i samostalno čaj skuhat’, tako je isprva i velika radost u korisnika bolovanja što mogu prijepodne televizijski program konzumirati. Koje je to samo veselje kad se prvi put u životu suoče s onim serijalom gdje vrtlari vrtove spašavaju, pogotovo ako domaćini požele od zapuštene ledine japanski vrt, pa dobiju japanski vrt za siromašne. No, kako je u bolesnika veći kapacitet za disanje, tako je kraćeg daha to oduševljenje jutarnjom koncepcijom. “Samo priroda! Samo kuhanje! Samo idila! Ništa nema!” krene se tu drvljem i kamenjem, tim više kako toplomjer luduje. Idila... Tolika da se na koncu naš novopečeni cjelodnevni korisnik TV programa pred povratak na posao vrati detektivskom talentu velečasnog Browna.

Ali lako za idilu jutarnjeg programa. Nju se tu nekako i očekuje, tim više ako za kakvo takvo informiranje u to doba postoji HTV4 i sad već posve ogoljeni N1. Što ćemo mi s idilom preko tjedna u udarnom terminu, bila ona izmaštana posve poput one na komercijali, ili pak viđenje autorsko onog što nas okružuje kako to bude na javnom servisu. Ima tako HRT čitav niz dobrih dokumentaraca. Nitko normalan ne bi trebao ništa imati protiv “Forske lige”, ili uratka “Pijaca, pazar, plac”, ili pak onog “Prstom u oko”, da ostale i ne nabrajamo. Tko će normalan imati išta protiv priče o “šašavom” otoku i njegovoj nogometnoj ligi koja je veća od života. Ili o našim kumicama, piljaricama i dobroj navadi od odlaska na plac, navadi koju treba silom održati. A nema se što prigovorit’ ni progovaranju o kaosu oglašavanja, tim više ako o njemu govori pametan neki svijet na razumljiv način.

Vizualno sve je tu, sve je sjajno produkcijski obavljeno. Kako i neće valjat’ vizual kad snimaš Placu, riječku tržnicu, baš kao i osječku, splitsku. Ili kad snimaš nogomet na grbavim ledinama hvarskim koji se igra s triput više žara nego onaj na našim prvoligaškim terenima. Ali u svemu nešto malo kao da još fali, recimo neke oštrije kritike konzumerizmu koji sve pojede, ili malo više simpatija za otočke oriđinale. A sve kao da fali samo da navečer u prime timeu imamo nirvanu, zen, pomirenje samih sa sobom. U Dnevniku inflacija, ratovi, pa onaj užasan lik koji je vodio zagrebačke mažoretkinje, a čim završi, svi u pozu lotosova cvijeta, pa oooommmm dok kamera snima mir i dobro, ili nas u najbolju ruku suptilno podsjeća na čovjekov netalent da skupi snage i osnovne potrepštine pa mijenja i sebe i okolinu.

Elem, koliko god da su dobri svi ti uradci iz prime timea, a dobri jesu, kao da im je i vrijeme i mjesto krivo, krivo kako je onomad krivo bilo genijalnim “Betonskim spavačima” dati termin u nedoba. Zato evo u doba od dramske serije krenuše “Metropolitanci”. I neka su, ako ništa da se vidi kako je i ovo što radi mlada vlast u metropoli zahvalan materijal za humorno.

Nego, nedjelja navečer. Dnevnik do Dnevnika, a onda film do filma. Gdje su samo kad ih trebaš svi oni šou-programi što počinju sa super!?