![film "Pratnja"](/media/2025/01/28/15977374/S-pratnja-970.webp)
Film "Pratnja"
Film “Pratnja” osvojio i publiku i mnoge kritičare
U novom znanstvenofantastičnom trileru redatelja Drewa Hancoka "Pratnja" ("Compainon"), koji u kina stiže 30. siječnja, u distribuciji Blitz filma, tehnologija i ljubav spajaju se na nevjerojatan način. Film istražuje duboka pitanja o umjetnoj inteligenciji kao intimnom partneru, koji razumije naše najdublje emocije i strahove.
Produkcija filma dolazi od kreatora filma "Barbarian" i studija New Line Cinema, poznatom po megauspješnici "The Notebook". Vulture ističe kako je film "savršeno zla šala", s mračnim humorom i neočekivanim preokretima koji podsjećaju na nezaboravne zaplete, kojima su se producenti već dokazali u hitovima poput "Barbarian". Kritičari hvale sposobnost filma da uravnoteži napetost, emocionalnu dubinu i filozofska pitanja o etici tehnologije i međuljudskim odnosima, zaključivši kako "Pratnja" postavlja letvicu kao najbolji horor-triler film godine (zasad). "Pratnja" je film koji nije samo vizualno impresivan nego i duboko promišlja o mogućnosti ljudskih odnosa, umjetne inteligencije i tehnologije, a stavlja ih u kontekst postapokaliptičnog društva. Inteligentnom kombinacijom znanstvene fantastike, psihološkog trilera i drame film istražuje temeljna pitanja o identitetu, slobodi volje i značenju veze ljudi i tehnologije.
Radnja filma smještena je u budućnost, u kojoj je tehnologija postigla nevjerojatan napredak. U tom svijetu ljudi više ne žive u istim društvenim okvirima koje danas poznajemo. Veza ljudi i tehnologije postaje sve intimnija, a "Pratnja" nam pokazuje svijet u kojem je UI postao neizostavan dio svakodnevnog života. U središtu radnje je Iris (Sophie Thatcher), mlada žena koja postaje sve svjesnija svoje vlastite naravi - ona nije sasvim ljudska. Iris je hibrid - kombinacija ljudskih osjećaja i programirane umjetne inteligencije. Njezina unutarnja borba između onoga što je "stvarno" i onoga što je stvoreno ključna je za radnju filma, a ujedno postavlja filozofska pitanja o naravi postojanja i svijesti.
Svi vizualni aspekti u filmu - od futurističkih tehnologija do robotiziranih dijelova Irisina tijela - koriste se visoko naprednim CGI tehnikama i praktičnim efektima kako bi prikazali svijet u kojem tehnologija nije samo alat nego i partner. Ti efekti usmjereni su na stvaranje osjećaja da tehnologija nije samo prisutna nego i duboko ukorijenjena u svakodnevnom životu, toliko da postaje gotovo nevidljiva, nešto što ne možemo zamisliti bez nje. Svaka scena u filmu ovisna je o upotrebi svjetla i sjene, koji naglašavaju napetost i nesigurnost koja dolazi s postojanjem nečega što je istovremeno ljudsko i neljudsko.
Filozofska dimenzija filma također dolazi do izražaja kroz likove, koji su podložni transformaciji u odnosu s umjetnim bićem. Iris se suočava s pitanjem - je li ona više od zbroja svojih dijelova, umjetne inteligencije i ljudskih iskustava. U njezinu odnosu s tehnologijom, na neki način, ona traži odgovore na pitanja koja su za nju prekompleksna da bi ih samostalno shvatila. Ovdje film ne nudi jednostavne odgovore, već stavlja gledatelje u poziciju da sami donesu zaključke o tome što znači biti čovjek u doba kada su naši partneri i prijatelji u mnogim slučajevima zapravo algoritmi.
Cjelokupni ton filma - od depresivnog, mračnog u uvodu, preko napetog, psihološkog triler-stila, do filozofskih trenutaka introspekcije u drugom dijelu filma - omogućava gledatelju da uroni u svijet u kojem je tehnologija evoluirala u središnji element ljudskih odnosa. Gledatelji mogu očekivati neočekivane obrate, snažne emocije i mračni humor, a vrhunski se elementi žanra stapaju s ljubavnom pričom i psihološkom dramom na načine kakve još niste vidjeli.