Odavno ovoliko pripadnika sedme sile nije pohrlilo u prostorije HAVC-a, i to s iskrenom radošću. S pravom, jer u HAVC-u, na izvanrednoj konferenciji za novinare, pojavili su se ljudi koji su ponajviše zaslužni da je igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), "Čovjek koji nije mogao šutjeti" nominiran za nagradu Oscar! Štono bi se ''navijački'' reklo, nije Američka akademija filmske umjetnosti i znanosti ni imala izbora s obzirom na sve nagrade što ih je Slijepčevićev film već osvojio, od Cannesa do onog europskog Oscara. No ovo uistinu jest najveći uspjeh što ga hrvatski film bilježi od svoje samostalnosti, već sada, premda ni Oscar nije nemoguća misija, dapače.

- Reći da smo presretni nije dovoljno. Ovo je jako veliki dan za Hrvatsku, hrvatski film, za ekipu koja je zaslužila nominaciju. Idemo do kraja - čestitao je ekipi filma ravnatelj filma Chris Marchich, nakon iskrenog pljeska nazočnih.

Slijepčević napetu objavu nominacija nije gledao, previše je to, kako reče, stresno, ali je zato priznao kako su i koliko kampanje za Oscara dugotrajne i intenzivne te koliko je presudno da što više članova Akademije pogleda film.

- Doista sam osjetio podršku zajednice, svih koji se bave filmom i kod nas i kod naših ljudi u inozemstvu. Neka zvučna imena su šerala klipove s filmom i doista sam zahvalan svima - istaknuo je Slijepčević.

Goran Bogdan, onaj koji glumački na svojim plećima nosi film, priznao je da je uzbuđen, a i malo praznovjeran. Ali, kako reče, ovo je tek nominacija i ostaje sanjati veliko.

- Sad predstoji borba da što više članova Akademije pogleda film. Idemo se baviti time - reče Bogdan.

Da slijedi veliki rad u samom finišu kampanje potvrdio je i producent Danijel Pek. Za ilustraciju 9000 je članova Akademije koji odlučuju komu će nagrade i ključno je do što više njih doći.

- Imali smo veliku podršku i HAVC-a i Ministarstva, kolega u nas i inozemstvu, onih koji su prepoznali da je film dobar i važan i da može doprijeti do ljudi koji su izvan našeg kulturnog, povijesnog i svakog drugog kruga, da ga mogu razumjeti i shvatiti njegovu poruku. Ovo je dokaz da se to događa. Sama kampanja jedna je od najkompliciranijih stvari koju sam radio, puno je tu pravila, pisanih i nenapisanih. Nadam se da smo to dobro odradili i da ćemo i ovaj posljednji dio dobro odraditi - kazao je Pek.

Dozu dobrodošla praznovjerja, baš poput Bogdana, iskazala je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen. Sada počinje finale, makar, ovaj je film već sada postigao golem uspjeh, istaknula je Obuljen.

- Ove izjave sudionika pokazale su da su to samozatajni i skromni ljudi, ali beskrajno kreativni i uspješni u ovom što rade. Doći u ovu fazu golem je uspjeh. Vaš film nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nema ni gledatelja ni žirija koji nije najvećim pohvalama ispratio ovaj film. Nadamo da će kampanja ovih nekoliko tjedan biti uspješna i da ćemo vas ponovno pozdraviti nakon dodjele Oscara - poručila je i poželjela Obuljen.

Što se pak konkurencije tiče, reče Slijepčević kako se dogodilo upravo ono čega se valjda on jedini plašio, od pet filmova koji su figurirali kao sigurno nominirani, pet odličnih filmova, samo dva uđu među pet. Kako je uopće moguće da jedan film i njegovu poruku, pa još film koji priča priču o ratu u BiH i sasvim konkretnom čovjeku Tomi Buzovu, koji je ubijen jer nije mogao šutjeti, razumiju baš svi baš posvuda!?

- Velik dio filma je neverbalan, emocija je univerzalna, dilema s kojom se susreću likovi filma je univerzalna, i premda se radnja filma zbiva 1993. u Bosni, radnja je to s kojom se može poistovjetiti svatko bilo gdje. Priča je to koja korespondira s današnjim gledateljima, nije povijesna lekcija, već se koristi povijesna situacija da bi se ispričala priča o dilemi u kojoj se netko nalazi svakodnevno. Priča o Tomi Buzovu nadnacionalna je, univerzalna i drago mi je ako će pomoći da se zapamti. Ali nije to samo film o Buzovu nego o situaciji u kojoj se nalazimo svakog dana kao pojedinci i kao društvo u cjelini – kazao je Slijepčević.

Ili, kako reče Bogdan, ovaj se film tako dobro čuje, i gleda, i razumije jer svi ljudi u sebi imaju tu dilemu bi li prešutjeli li ne bi. Šutjeti se jučer nije imalo zašto, moglo se samo naglas ponavljati da je "Čovjek koji nije mogao šutjeti" nominiran za Oscara. n