Baš je hrabar smeđi dabar, žuta ptica vjeverica... E da, tako je pjevala Daša, animirana junakinja onih rođenih sedamdeset i neke, u doba kad je programa na malim ekranima bilo taman toliko da se i nema što birati. Danas se ima što birati, ali i opet utihne sve kad se na televiziji ukaže dabar, pardon Dabro. Puca “hrabro” ministar Dabro, dalo bi se rimovati. Ma šalu nastranu jer stvar je ozbiljna.

Snimka je govorila mali milijun riječi. Šaržer ispaljen u zrak i u mrklu noć kroz prozor automobila sugestivniji je bio od bilo kakve biblijske poslanice. Nije Dabro smeđi dabar kad tako naokolo metke troši. Na ostavku se zato nije dugo čekalo, taman da urednik Vlatko Grgurić nema nimalo dvojbi čime to mora započeti “Plodove zemlje”, onu jedinu našu TV emisiju o poljoprivredi, kad je već cijeli sektor ostao bez svog čelnika. Pa kako, između ostaloga, reče Grgurić: “Josip Dabro više nije ministar poljoprivrede, preksinoć je, kao što znate, dao ostavku, i to nakon što je objavljena snimka kako puca iz pištolja iz jurećeg automobila u nekoj mlačnoj slavonskoj noći. Dabro je 14. ministar poljoprivrede i na toj funkciji zadržao se najkraće.”

Odradi Grgurić sve i bolje nego ljudi iz informative, a opet šteta je nekako što je Dabro morao u najavu baš te epizode “Plodova zemlja”, koju su po dobru obilježile - koze. Tamo gdje je vazda, u pravilu, problematika krava, pa onda svinja, gdjekoje janje, zatim žito, kukuruz i glave kupusa, ili već sezonsko nešto poput mandarina ljeti, dogodila su se tri priloga o kozama. Ooo, kako mile i drage životinje. I nije bulažnjenje, nije sarkazam, nije nikakva šala i pošalica. Koza se, naime, pokazala neodoljivo televizičnom, bilo da prilog priča o ljubavi i kozama, bilo pak o muci stočarskoj i kad se koze ima. Kupiš kozu i gotovo, nema natrag. Nije koza dabar, pardon Dabro, da bi se išlo natrag. Samo naprijed!

Eh, bivši naš ministar. Odavno se ništa munjevitije nije riješilo u nas. Čak je i medijska konferencija Dabrina stranačkog šefa Penave, ona koju je izravno prenosio samo N1, djelovala nestvarno bljedunjavo. U novinara što su nazočili konferenciji, održanoj u Vukovaru, ne bi ni želje ni volje da pitaju išta kad je sva municija ionako ispucana. Uvijek nekako bude čovjeku s ovu stranu ekrana pomalo žao što se ne izvrgnu ti naši politički horori bar malo u stand-up neki, ili pak u brzo i kvalitetno sklepani odgojno-obrazovni uradak. Dabro tako puca dok u autu svira pjesma “Karanfil se na put sprema”. Dio javnosti se brzopotezno zgrozio izborom pjesme, baš kao da ima ikakva glazbena podloga a da dobro ide uz pucnjavu. Eto iznimne prigode da pred kamere iziđu stručnjaci za sve glazbeno pa nam objasne je li sevdalinka ili narodnjak, jer sve je, ma svejedno nije. Ali nema toga. A kad će ako sada neće.

Ne rađa se ministarska ostavka ovakve vrste baš svaki dan, pa makar da padne u dane od vikenda, kad je javnost mrvu manje podatna za spoznaju o svekolikim posrnućima političke nam elite. Očekivati je zato bilo da će Dabru makar mrvu spomenuti i u svim onim silnim RTL-ovim emisijama prije i nakon izravnih prijenosa rukometnih utakmica naše izabrane vrste, ali ništa od toga. A tamo se rukometaška legenda Mirza Džomba pretvori u “novinara” kojem se i Jarak klanja, u “ubojicu” dječjeg lica koji se ne ustručava Tomaševiću zagrebačkom spomenuti kako pojma nema o košarci, a od Jandrokovića saborskog tražiti dvoranu samo za rukomet. Redaju se sugovornici prije utakmice k’o na traci dok se divimo atmosferi u Areni Zagreb i dok ne spominje nitko skupe ulaznice. O kako bi bilo lijepo vratiti se sto godina unatrag pa se fokusirati samo na utakmicu. Ili, čisto eksperimenta radi, kako bi bilo zgodno vidjeti koliko bi publike ušlo u dvoranu da joj se na ulazu uzmu mobiteli. Ovako će se redati slavni pred Džombom makar da čuju kako će, sad kad nema Duvnjaka i Cindrića, “Kara ulazit u sistem”.

Kara u sistem, koze u “Plodovima zemlje”, a naš izbornik Islanđanin, evo, pjeva hrvatsku himnu, valjda uvjeren da jedan Dabro ne čini proljeće. A Dabro ode u saborske klupe. Da je bar svaka pokora takva. Ma neka Dabre tamo, jer, kako to lijepo reče Grgurić u “Plodovima zemlje”, eto mu prilika da ondje već sutra kaže Uskoku sve što zna, o Hrvatskim šumama, o poticajima za poljoprivredna zemljišta, i ovom i onom. Nije on uostalom baš tako mlad da se ne sjeti one: “Baš je hrabar smeđi Dabar, žuta ptica vjeverica...”